Kantonalni sud u Bihaću: Foto: BIRN BiH
Ibrahim Omerhodžić, sudski vještak za medicinu iz oblasti neurohirurgije, kazao je da se, prema naredbi Tužilaštva Unsko-sanskog kantona iz 2017. godine, izjasnio o povredama koje je zadobio Vlado Šantić, kao i posljedicama tih povreda.
Svjedok je naveo da se očitovao na osnovu dostavljenih dokumenata, odnosno zapisnika o iskazu saslušanih svjedoka – Amira Džaferovića, Jasmina Ramića, Radovana Klepića, Željka Vujića i Senada Čauševića.
“Na osnovu navedene dokumentacije koja mi je bila dostupna, mogu zaključiti da je Šantić zadobio teške povrede glave i po drugim dijelovima tijela, gdje je udaran šakama i nogama.
Izgubio je svijest, pao na tvrdu podlogu i zadobio dodatne povrede. Svijest je bila duboko poremećena, nije se mogao pomjerati, visila mu je glava i bio je na granici kome”, kazao je vještak.
Samo iskaz Željka Vujića mu nije bio koristan za sastavljanje mišljenja i u njegovom svjedočenju nije našao elemente na osnovu kojih bih mogao sačiniti mišljenje, dodao je vještak.
Tokom svjedočenja, vještak je naveo da je Šantić imao povrede na licu i da mu se krv slijevala iz nosa.
“Šantić je zadobio teške tjelesne povrede u predjelu glave opasne po život sa besvjesnim stanjem”, rekao je vještak i dodao da je, prema iskazima četiri svjedoka, zaključio da je dva sata ležao nepomično i da se zbog toga, sa medicinskog aspekta, može reći da je bio teško povrijeđen.
Odbrane optuženih uputile su prigovore na izvještaj rekavši da vještačenje nije podobno bez pregleda tijela i uvida u njega, konstatirajući da izvještaj nije relevantan s obzirom na to da je sačinjen na osnovu iskaza svjedoka, koji su, kako su naveli, različito svjedočili na prethodnim glavnim pretresima.
Prema navodima optužnice, Abdić, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović, 8. na 9. mart 1995. godine, Vladu Šantića su odveli u hotel “Sedra” u Cazinu, gdje je zadobio vidne povrede na glavi, a zatim je odveden u automobil Mercedes do prostorija u kojima je bila smještena Vojna policija 502. viteške brdske brigade.
Sljedećeg dana je odveden van zgrade u nepoznatom pravcu, a usljed zadobijenih povreda je podlegao i posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana prvooptuženog Abdića pitala je vještaka da li je vidio ijedan materijalni dokaz ili koristio medicinski instrument za iznošenje zaključka, na šta je odgovorio da nije.
Ibrahim Kadić, branitelj Ramiza Ružnića, pitao je svjedoka šta znači da jedan od iskaza u koje je imao uvid nije relevantan, na šta je vještak odgovorio: “relevantno u smislu da mene nije interesovalo, a ne u smislu da li je istina”.
Vještak Omerhodžić je zaključio da je radio na osnovu dokumentacije i da stoji iza zaključka. Predsjedavajući Sudskog vijeća Osman Alibabić pitao je svjedoka na kojim dijelovima tijela su bile povrede i kakva je njihova težina, na šta je svjedok odgovorio da tih opisa nije bilo u iskazima iz kojih je načinio zaključak.
“Ako je bio u stanju kako je navedeno u zapisniku, onda zaključujem da je bio između sopora i kome”, rekao je vještak.
Na suđenju je pročitan i iskaz Remzije Zjakić, koja je umrla 2018. godine, a u kojem navodi da je bila na proslavi 8. marta u hotelu “Sedra” u Cazinu od 20 sati. Nešto kasnije je došao i general HVO-a regije Bihać Vlado Šantić, koji je nedugo nakon toga imao raspravu sa Atifom Dudakovićem i prvooptuženim Abdićem, navedeno je u njenom iskazu.
“Hotel sam napustila u pola dva poslije ponoći i ne znam šta se dešavalo – nisam vidjela da li je Šantića neko zlostavljao”, pročitano je iz iskaza Remzije Zjakić na današnjem suđenju.
Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 18. februar, kada se očekuje svjedočenje vještaka biološke struke Elmire Karahasanović, koja ni danas nije prisustvovala ročištu.
