Još jedan Nacrt zakona o civilnim žrtvama rata ovog mjeseca bit će upućen u proceduru

Foto: Udruženje logoraša Stolac

Zastupnik Nezavisnog bloka u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Amer Obradović, koji je kao maloljetnik proveo tri mjeseca u logoru “Koštana bolnica” u Stocu, smatra da su logoraši iz proteklog rata kategorija žrtava koja je nepravedno zapostavljena i da njihova prava moraju biti regulisana.

“Razmišljali smo da se u zakon ugrade i žrtve koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje. U Republici Srpskoj postoji zakon koji tretira žrtve torture. Federacija je jedini prostor gdje žrtve nemaju zakonsko pokriće, i ovim zakonom bi se riješilo pitanje te populacije”, kaže Obradović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Adis Arapović, jedan od predlagača novog Nacrta, kaže kako bi se njime po prvi put “trebalo otvoriti pitanje reparacije štete za logoraše, za fizička i psihička zlostavljanja”.

“Suština je da po prvi put zakon integriše i bivše logoraše u taj paket socijalnih i drugih prava koja su garantovana drugim civilnim žrtvama rata. Aktuelni zakon njih je zaobišao u nekim elementarnim pravima, koja su garantovana i na raspolaganju drugim kategorijama”, kaže Arapović za BIRN BiH.

Obradović kaže da će, prema nekim procjenama, za realizaciju Nacrta koji predlažu biti potrebno 250 miliona maraka godišnje, s time da bi se budžet svake godine smanjivao.

“Podijelilo bi se između kantona i Federacije – 60 posto bi se izdvajalo iz budžeta FBiH, a 40 posto iz budžeta kantona”, kaže Obradović.

Na nivou Republike Srpske (RS) 2018. godine usvojen je Zakon o zaštiti žrtava ratne torture, kojim je stvoren okvir za regulisanje statusa i prava žrtava koje imaju prebivalište u ovom entitetu.

U Federaciji BiH su prava civilnih žrtava rata jednim dijelom riješena Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom. Tim zakonom je definisano da se status civilne žrtve rata priznaje osobi kod koje je nastupilo oštećenje organizma od najmanje 60 posto ili značajno narušavanje zdravlja usljed mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode ili tokom prinudnog rada.

Prema ovom zakonu, status civilne žrtve rata ostvaruje se “pisanim dokaznim sredstvima, izdatim u skladu s propisima o upravnom postupku”, odnosno medicinskom dokumentacijom o liječenju nakon oštećenja, zbog čega je, kako tvrdi predsjednik Saveza logoraša BiH Seid Omerović, tek između pet i deset posto logoraša steklo ovaj status od njih 100.000, koliko ih je registrovano u Federaciji.

On kaže kako je tim ljudima prije svega neophodno osigurati zdravstvenu zaštitu i rehabilitaciju.

“Pod broj tri, u neka doba da obezbijedi uvezivanje radnog staža ljudima koji su to vrijeme proveli u logorima, a pod broj četiri, neku vrstu materijalne naknade, onoliko koliko je u skladu s tim realno moguće. Mi znamo da taj dio politički i ekonomski može predstavljati tačku spoticanja”, kaže Omerović i dodaje da se Savez logoraša BiH već deset godina bori za donošenje državnog zakona o žrtvama, ali da za to nemaju političku podršku.

BIRN BiH je ranije pisao kako je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ove godine izradilo Nacrt zakona o civilnim žrtvama rata FBiH i dostavilo ga Savezu logoraša BiH, iz kojeg su nakon toga sačinili svoju verziju zakona. Omerović je tada rekao kako u Savezu paralelno rade na usvajanju krovnog zakona na nivou države, kojim bi bile ispunjene obaveze naše zemlje prema međunarodnoj zajednici.

“Zakonom na nivou Federacije su konkretizirani zahtjevi i prava civilnih žrtava rata. Okvirni zakon na nivou zemlje bi imao manji broj članova i dodatno bi osigurao poštivanje prava žrtava koja su definisana entitetskim zakonima”, objasnio je tada Omerović.

Na osnovu istraživanja o adekvatnim mjerama reparacije za preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja, koje provodi organizacija TRIAL International, koja se bavi zaštitom prava žrtava, konstatovano je da Bosna i Hercegovina još uvijek nije uspostavila ujednačen sistem reparacija za preživjele žrtve ratnih zločina. Jedna od preporuka je da “se mora kreirati sistem koji bi garantovao jednaka prava svim preživjelima u BiH i osigurao odgovarajuće programe za njihovu rehabilitaciju”.

“Nedostatak rješenja na nivou države u konačnici dovodi do nejednakog tretmana žrtava unutar BiH, zavisno od njihovog mjesta prebivališta. Zbog toga, zakonska rješenja na nivou entiteta i Brčko distrikta BiH trenutno predstavljaju najrealističniji put za adresiranje problema i potreba preživjelih”, kaže Lejla Selmanović, pravna savjetnica organizacije TRIAL International.

Ona dodaje da civilne žrtve rata, uključujući preživjele žrtve ratnog seksualnog nasilja, djecu rođenu kao posljedicu ratnog seksualnog nasilja/silovanja i bivše logoraše, predugo čekaju na adekvatna zakonska rješenja za osiguranje statusa i njihovih prava.