BiH pola godine bez strategije za borbu protiv terorizma
Policajci SIPA-e, ilustracija. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR
Bosna i Hercegovina zbog neusvajanja novog dokumenta ostaje jedina od šest zemalja Zapadnog Balkana bez važeće strategije za borbu protiv terorizma, nakon što nije usvojena nova strategija a stara je istekla krajem 2020. godine.
Vijeće ministara je u maju donijelo Odluku o uspostavi Radne grupe za izradu prijedloga strategije za borbu protiv terorizma i prijedloga Akcijskog plana za provedbu Strategije. Do sada su održana dva sastanka grupe, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Goran Čerkez, pomoćnik federalnog ministra zdravstva i jedan od članova Radne grupe, kaže da je izrada strategije tek u početnoj fazi.
“Ministarstvo sigurnosti je nosilac tih poslova, trenutno oni nose proces cjelokupni, oni imaju dinamiku, oni imaju svoju viziju i plan koji mi svi zajedno slijedimo”, navodi Čerkez.
Osnovni cilj Strategije koja je važila od 2015. do 2020. godine bio je “suzbijati sve oblike ekstremističkog i terorističkog djelovanja poštujući vrijednosti demokratije, vladavine prava i ljudskih prava i sloboda – učiniti Bosnu i Hercegovinu prostorom sigurnim za život i rad svih njenih državljana, kao i drugih koji borave na njenom teritoriju”.
Kako navode iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Radna grupa za izradu prijedloga Strategije, za razdoblje od 2021. do 2026. godine i prijedloga Akcijskog plana za provedbu Strategije je do sada održala dvije sjednice na kojima je dogovorila dalje korake.
BiH osim nove strategije još uvijek nije sačinila niti izvještaj o uspješnosti provedbe ranije strategije za borbu protiv terorizma, koja je zvanično istekla krajem 2020. godine.
U oktobru 2020. godine usvojen je izvještaj o provedbi Akcionog plana za 2019. godinu, potvrdili su iz Ministarstva sigurnosti.
“Također su započete aktivnosti prikupljanja podataka za izradu Konačnog izvješća o stupnju implementacije Strategije Bosne i Hercegovine za prevenciju i borbu protiv terorizma”, dodaju iz Ministarstva.
Armin Kržalić, profesor na sarajevskom Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, objašnjava da se vrlo jasno znalo kada ističe ranija strategija. Radi se o propustu institucija što do sada nisu izradile novu sigurnosnu strategiju, smatra on.
“Institucije su već prije godinu dana ili godinu i po bile dužne i trebale da pokrenu izradu novih strateških dokumenata, ali znamo da politička situacija u BiH se jasno reflektuje i na institucije, odnosno na administraciju i državne službenike, što je naravno nonsense i što ne bi trebalo, jer oni imaju svoju misiju, ne trebaju da budu u službi političkih ciljeva”, kaže Kržalić te dodaje da je sama strategija veoma bitna, posebno zbog novih sigurnosnih izazova i prijetnji sa kojima će se suočavati evropski kontinent te Bosna i Hercegovina.
Prilikom izrade strateških dokumenata veoma je važno da su oni odgovarajući, odnosno da su napravljeni u skladu sa ambijentom BiH, kaže Kržalić i objašnjava kako je potrebno izbjeći prepisivanje drugih strategija, koje onda ostanu neprovedene.
“Ono što je važno je da država osmišljava i na takav način strategije koje će biti ostvarljive i koje će poučiti rezultate, odnosno koje će uključiti sve potrebne institucije od lokalnog nivoa do državnog nivoa”, kaže Kržalić.
Prethodna Strategija nije navodila izričito kako raditi s povratnicima sa stranih ratišta, osim procese rada sa osuđenim borcima u zatvorima. Druge zemlje u regionu već su ranije prilagodile svoje strategije za povratak većeg broja osoba sa stranih ratišta. Od šest zemalja Zapadnog Balkana, tri su u svoju strategiju do sada uključile odnos prema povratnicima iz Sirije i Iraka nakon pada takozvanog ISIL-a.
Prethodna Strategija također nije spominjala niti prevenciju i borbu protiv desničarskog ekstremizma, iako se u izvještajima o stanju sigurnosti godinama upozoravalo na djelovanje ultradesničarskih organizacija.
Ranija analiza BIRN-a BiH pokazuje da strategije i akcioni planovi za borbu protiv nasilnog ekstremizma i terorizma na Zapadnom Balkanu ne prepoznaju desničarske organizacije, te u većini zemalja nedostaje zakon koji zabranjuje isticanje neonacističkih simbola.