Suđenje

Koroman: U obezbjeđenju fiskulturne sale nisu bili policajci

7. Juna 2021.14:18
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na Palama, saslušano je pet svjedoka Odbrane, koji su kazali da je optuženi Malko Koroman imao veliku ulogu u očuvanju suživota na ovom području, te da nisu vidjeli da policija obezbjeđuje fiskulturnu salu u kojoj su bile zatočene osobe.


Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Muhamed Obhođaš, svjedok Odbrane, rekao je kako je do 19. aprila 1992. godine živio na Palama s majkom i sestrom u porodičnoj kući.

On je kazao da su ljudi tokom aprila bili u strahu, zbog čega je on zamijenio svoju kuću za kuću u Sarajevu, i nakon toga sa sestrom napušta Pale.

Kako je rekao, on nije imao komunikaciju sa optuženim Koromanom, ali je od svoje nastavnice čuo da je optuženi kazao “da se komšije moraju čuvati”.

Na upit tužioca Saše Sarajlića o pucnjavi ispred kuće, svjedok je odgovorio da se ne sjeća da je na njegovu kuću pucano.

Svjedok Nisad Džaferagić je, na upit branioca Muhidina Kape o bezbjednosnoj situaciji na Palama tokom 1992. godine, rekao kako je on lično “jedan od rijetkih koji je hodao po Palama i išao od kafane do kafane”.

“I rijetki koji je pričao s ljudima i govorio da se ne granatira Sarajevo”, ispričao je svjedok, dodavši da nije imao problema, niti da ga je ko dirao.

Džaferagić je kazao da je “dobro poznavao Koromana”, te da je mogao ulaziti u policiju. On je rekao i kako je prolazio pored fiskulturne sale koja je ranije bila kino, te da su tu dovođeni ljudi iz Srebrenice, kao i da na obezbjeđivanju sale nije vidio policajce.

Konstataciju tužioca da o Koromanu govori u superlativu, svjedok je potvrdio navodeći da nije vidio da je iko od Bošnjaka imao problem, nakon čega je potvrdio i da je na kuću Muhameda Obhođaša ispaljen tromblon.

“Jeste ispaljen, ali tada on nije bio tu, bila mu je majka”, kazao je svjedok pojašnjavajući kako “tromblon nije pogodio kuću, već samo krov”.

Treći saslušani svjedok Rijad Brdarić rekao je da je do 7. jula 1992. godine živio u Podgrabu pored Pala, “gdje je postojao suživot”.

Na upit branioca Kape o ulozi optuženog Koromana, svjedok je odgovorio da je on imao najveću ulogu budući da je dolazio i davao podršku.

“Mi smo mu vjerovali”, kazao je Brdarić, pojasnivši da se nakon “borbe u Žepi osjećala nelagoda”, zbog čega su ljudi željeli otići, te da je to urađeno bez pritiska.

On je rekao kako je autobusom u pratnji policije napustio Pale preko Hreše.

Svjedok Mumović Goran je, kako je kazao, tokom 1991. godine počeo raditi kao kriminalistički tehničar u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Pale, “čiji je osnovni prioritet bila bezbjednost i suzbijanje međunacionalnih sukoba”.

Mumović je rekao da je tokom rata imao kontakta s radom Koromana, s obzirom da je on bio rukovodilac.

Mumović je, kako je naveo, učestvovao u policijskoj akciji u Hrenovici kada se prikupljalo nelegalno oružje.

“Mi smo ujutro krenuli za Hrenovicu”, kazao je Mumović, pojasnivši da je rečeno da se ne upotrebljava oružje, ali da su zatečena dva lica s puškama.

Svjedok Tomislav Hršum je, kako je izjavio, tokom rata bio inspektor u kriminalističkoj službi u SUP-u. Ispričao je da je bezbjednosnu situaciju na Palama komplikovalo više stvari, od kojih je jedna bilo dovođenje ljudi iz Bratunca.

“Njih je vojska, uniformisani ljudi, dovodila na Pale”, kazao je Hršum i pojasnio kako se oni nisu tu dugo zadržali, te da ih je iz sale trebalo prebaciti u Ilijaš.

“Njih je čuvala vojska i radnici vojne bezbjednosti”, rekao je Hršum, dodavši kako radnici SJB-a nisu imali kontakt sa salom.

Kako je kazao Hršum, policija nije ispitivala zatvorenike u toj sali, a jedini ulazak u salu se desio kad je “postojala indicija da se jedno lice samoubilo vješanjem”.

Svjedok je na pitanje tužioca Sarajlića o držanju ključa od sale odgovorio da je ključ bio “valjda kod vojske”, te da nije bio u policiji. Na dodatni upit tužioca da li je “ta vojska imala policiju”, kazao je da jeste.

Hršum i preostale četiri osobe svjedočili su na suđenju Koromanu, koji je optužen da je, kao načelnik SJB-a Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. juli 2021. godine.

Nermina Kuloglija-Zolj