Vozač Ahmetovića “na papiru” bio analitičar

Sadik Ahmetović. Foto: N1

Samir Agić je rekao da je od 2005. godine pomoćnik ministra bezbjednosti i šef Sektora za zaštitu i spašavanje. On je govorio o uspostavljanju Operativno-komunikacijskog centra, koji je pušten u rad 2010. godine. Naveo je da je Centar profunkcionisao zahvaljujući donatorskim sredstvima, prije svega Danske, od milion eura.

On je kazao da Centar nije bio u potpunosti kadrovski popunjen i da je jedna od upražnjenih pozicija bila mjesto analitičara koji je, između ostalog, trebalo da prikuplja podatke o česticama u zraku uz pomoć doniranog softvera. Agić je rekao da se zalagao za popunjavanje pozicija, jer je bilo potrebno i Danskoj pokazati da se nešto radi za njihov novac.

Svjedok je naveo da je za poziciju analitičara Ahmetović dostavio podatke Adnana Bektića, koji je bio njegov vozač, ali da on nije izvršavao svoje poslove.

On je kazao da mu je u kabinetu ministra rečeno da je Bektić potreban na drugim poslovima i da je dobijao uvjeravanja da će raditi.

Agić je izjavio da je dva puta pisao zahtjev za produženje ugovora o djelu za Bektića, a da je treći put to odbio.

Odbrana Ahmetovića pitala je svjedoka da li je on od početka bio svjestan da Bektić ne radi i da li je, kao rukovodilac, bio dužan da obezbijedi zakonitost rada s obzirom da je imao angažovanu osobu koja ne radi, te zašto je tek treći put odbio da pošalje zahtjev za produženje ugovora.

Agić je rekao da je postojalo naređenje ministra da Bektić bude prebačen u kabinet, te da u ministarstvima inače postoji praksa preraspoređivanja.

Dodao je da su dvoje drugih kolega preuzeli te analitičke poslove, ali da su se žalili jer za to nisu bili plaćeni.

Branilac Enver Ćosićkić predočio je Bektićev ugovor o djelu svjedoku, koji je potvrdio da osim Ahmetovićevog popisa na njemu postoje i parafi drugih nadležnih osoba u Ministarstvu.

Agić je kazao da je Bektić trebao njemu podnositi izvještaj o radu, ali da to nije činio jer ga nije imao o čemu ni izvijestiti.

Ahmetovića optužnica tereti da je od kraja 2011. do septembra 2012. godine potpisao četiri ugovora o djelu sa Bektićem, koji nije obavljao naručene poslove. Kako se navodi, optuženi je Bektiću omogućio sticanje nezakonite imovinske koristi u iznosu od 12.280 konvertibilnih maraka (KM) i isplatu dnevnica kao vozaču u iznosu 3.400 KM.

Kao svjedok Tužilašta saslušana je i Danka Vujadin, koja je, kao istražitelj Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), bila uključena u rad na ovom predmetu. Ona je rekla da je krajem 2012. podnesena anonimna predstavka protiv Ahmetovića i drugih.

Vujadin je kazala da dokumentacija dostavljena iz Ministarstva pokazuje da je Bektić 2010. i 2011. godine radio kao vozač na osnovu ugovora o radu, a da su 2011. i 2012. s njim zaključeni ugovori o djelu za poslove izrade strateških planova o stanju bezbjednosti i Operativno-komunikacijskog centra.

Ona je rekla da je potpisano četiri ili pet ugovora na po tri mjeseca. Precizirala je da u ugovorima u djelu nije bilo predviđeno obavljanje poslova vozača.

Vujadin je kazala da su iz Ministarstva dobili listu iznosa koji su isplaćeni Bektiću.

Na pitanje branioca Ćosićkića da li je iko u Ministarstvu ukazao da Bektić ne radi poslove za koje je angažovan, svjedokinja je odgovorila da nije, ali da je Agić upućivao inicijativu da mu treba ljudi i da ima samo ljude “na papiru”.

Nastavak suđenja je 22. marta.