Za razliku od marta kada je broj zaraženih i umrlih bio daleko manji od brojnih evropskih zemalja, od početka oktobra broj zaraženih u BiH je u prosjeku 968 slučajeva dnevno. Širenje virusa donijelo je i veću stopu smrtnosti. Podaci Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti iz prethodnih 14 dana pokazuju da je BiH na drugom mjestu po stopi smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika u svijetu.

Stručnjaci sa kojima je BIRN BiH razgovarao kažu da je još uvijek rano za analize ovakvih podataka, ali da je broj umrlih u BiH veći nego što bi trebao biti u odnosu na broj stanovnika. Kao moguće razloge za to navode: bolesno i staro stanovništvo, zakašnjelo liječenje i loš rad zdravstvenih ustanova.

Prvi slučajevi zaraze u BiH su zabilježeni u martu 2020. godine, a zdravstvo je pandemiju dočekalo bez dovoljno opreme i jasnih uputa za pacijente. Osam mjeseci kasnije zdravstvo se suočava sa istim problemima.

Pacijenti svakodnevno svjedoče kako su primorani čekati na pregled i testiranje, teško dolaze do svojih doktora, rezultate testova čekaju danima, dok iz bolnica koje liječe COVID-19 pacijente upozoravaju da su njihovi kapaciteti skoro popunjeni i da ostaju bez medicinskih radnika.

Ovo je pet stvari na koje su Svjetska zdravstvena organizacija i stručnjaci upozoravali domaće vlasti kako bi spremno dočekali zimu.

Bez masovnih testiranja

Krajem oktobra Sarajka Amira Bešlija izgubila je čulo mirisa, ali to je nije zabrinulo. Mislila je da ima problema sa sinusima. Nakon što je dobila povišenu temperaturu odlučila je da traži pomoć ljekara. Uslijedili su bezuspješni pozivi domu zdravlja.

Tek drugog dana je uspjela, kako govori, preko privatnih veza dobiti uputnicu i otići na testiranje. Rezultate testa je čekala pet dana a rad zdravstvenih institucija opisuje užasnim.

“Užas, užas, užas, užas. Ja sam imala nekoga preko koga sam mogla doći do tih doktora, ali zamislite nekoga ko nema nikoga, ko je bolestan, ko ima temperaturu, ne zna šta da radi sa sobom, ne zna uopšte odakle da krene”, kaže ona.

“Testirajte, testirajte, testirajte”, bila je poruka koju su predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije uputili bh. institucijama još u proljeće 2020. godine. Sedam mjeseci kasnije zdravstvo u BiH još uvijek se suočava sa izazovima da blagovremeno testira sve one koje bi trebalo.

Domovi zdravlja u Bužimu, Bosanskoj Krupi i Sanskom Mostu dnevno mogu uzeti između četiri i sedam uzoraka što, kako navode, nije dovoljno.

“Mi možemo u Sanskom Mostu raditi dnevno sedam testova. (…) Ali sad trenutno bi možda čak duplo trebalo u odnosu na to koliko imamo”, kaže Edvin Rožić iz Doma zdravlja Sanski Most.
Razlog tome je što Unsko-sanski kanton (USK) nema aparat na kojem bi radili dovoljan broj testova, dok je Univerzitetski klinički centar u Sarajevu (KCUS) ograničio broj uzoraka koje testira za pacijente iz ovog kantona. Nermina Ćemalović, ministrica zdravstva u Vladi USK-a, navodi da u Sarajevo dnevno mogu poslati do 55 uzoraka, ali ne zna zbog čega je to tako.

“… jednostavno su oni [KCUS] samo poslali mikrobiologiji da je limitiran broj uzoraka sa Kantona za Sarajevo”, govori Ćemalović.

Manji broj testova u ovom kantonu uradi i Kantonalna bolnica, ali, kako kaže ministrica, to nije dovoljno. Doktori iz USK-a ovu situaciju pokušavaju prevazići tako što pacijente koji imaju simptome virusa savjetuju da budu u izolaciji dok čekaju testiranje i rezultate.

Situacija nije puno bolja ni u ostatku države. Građani danima čekaju na rezultate testova.

Stručnjaci smatraju da je blagovremeno testiranje važno kako bi se pacijent uputio u izolaciju, ali i da bi se adekvatno liječio.

“Posljedice su sigurno takve da neće se na vrijeme poduzeti određene mjere, pa imamo epidemiološke posljedice – nećete napraviti izolaciju ako kažete ne mora da će biti pozitivan i to je ono što može dovesti do ugrožavanja pacijenata”, kaže infektolog u penziji Bakir Nakaš.

Umjesto više testiranja Institut za javno zdravlje Republike Srpske (RS) je odlučio da se lakši slučajevi u ovom entitetu neće testirati. Damir Marjanović, profesor genetike i bioinžinjeringa, smatra da su ovakve odluke pogrešne.

“Čini se da su onda odustali od epidemiološkog praćenja širenja pandemije. Baš pacijente sa lakšim simptomima i njihove asimptomatske kontakte treba testirati da bi se preveniralo širenje virusa koji bi ti ljudi u neznanju mogli prenijeti na druge”, kaže on.

Nedovoljno praćenje kontakata

Mjerenje temperature na ulasku u zdravstvenu ustanovu. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Osim testiranja, Svjetska zdravstvena organizacija savjetovala je vlastima i da prate kontakte zaraženih osoba kako bi spriječile širenje virusa. Neke države prate od pet do 15 kontakata zaražene osobe, ali to nije slučaj i u BiH.

Nakon posjete predstavnika ove organizacije državnim vlastima saopšteno je da se u BiH prati uglavnom jedan kontakt s kojim je zaražena osoba bila.

Amiru Bešliju niko nije pitao o kontaktima: “Mene ništa nisu pitali ni za kog, ni za kćerku me nisu pitali. (…) Ja sam ljude s kojima sa bila u bliskom kontaktu nazvala i rekla da sam pozitivna.”
Infektolog Nakaš kaže da se širenje virusa može spriječiti samo praćenjem razumnog broja kontakata: “Ako vi pratite samo jednu osobu ili jedan kontakt vi u suštini propuštate mogućnost da onih ostalih tri, četiri ili pet kontakata u međuvremenu još prošire na dva, tri ili pet. To se onda opet širi u daleko većem obimu.”

Ranija analiza BIRN-a BiH pokazala je da u BiH nije uspostavljen jedinstven i jednoobrazan sistem praćenja kontakata zaraženih osoba.

Kapaciteti nedovoljno povećani

Bolnički krevet. Foto: N1

Stanovnica sarajevske opštine Novo Sarajevo je pred Domom zdravlja “Omer Maslić” čekala svoj red za testiranje. Prethodno je dva dana pokušala dobiti uputnicu od svog doktora. Kaže da na telefonske pozive u njenoj ambulanti niko nije odgovarao. I drugi pacijenti koje je BIRN BiH zatekao ispred doma zdravlja tvrde da su telefonske linije u ambulantama zauzete ili im se niko ne javlja.

“To ti je sreća da se neko javi. Zoveš po dan-dva”, govori jedan od pacijenata.

Za ovaj problem zdravstvo je znalo od samog početka pandemije. Pacijenti su i tada upozoravali kako ne mogu doći do svojih doktora. Osam mjeseci kasnije telefonske linije su opet zauzete. Krizni štab je 11. novembra saopštio da pregovaraju o nabavci mobitela za porodične ljekare i uposlenike na trijažnim punktovima i COVID ambulantama kako bi unaprijedili komunikaciju sa pacijentima.

Na rad domova zdravlja i ambulanti žale se i pacijenti iz drugih gradova. Građani Banje Luke tvrde da ih niko ne obavještava o rezultatima testova i izolaciji.

Predstavnici Sindikata zdravstvenih radnika kažu da je nezadovoljstvo građana opravdano, ali da domovi zdravlja i bolnice nemaju dovoljno radnika te da je sve više njih zaraženo koronavirusom.

Sindikat zdravstvenih radnika u Federaciji BiH (FBiH) početkom novembra je objavio da je u ovom entitetu zaraženo 1.327 uposlenika te da se svakim danom stanje pogoršava. Zbog toga su tražili od federalnih vlasti da zaposle dodatnih 1.600 radnika u zdravstvene ustanove.

“… može biti na ograničeno, može biti dok traje pandemija – kako god hoće, ali ako se u jednom respiratornom centru probije pandemija i virus uđe među ljude koji tamo rade: tehničare, anesteziologe, pulmologe, bit će desetkovani jer će sa jednim zaraženim njegov tim morati u izolaciju”, kaže Zijad Latifović, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu u FBiH.

Latifović dodaje da je Sindikat još u martu, na početku pandemije, tražio dodatno zapošljavanje, ali da su od vlasti dobili samo “administrativne odgovore”.

Iste probleme imaju i zdravstveni radnici u entitetu RS-a. Predsjednik Sindikata zdravstva i socijalne zaštite RS-a Milenko Granulić kaže da i njima nedostaje kadra te da zbog toga planiraju angažovati i studente sa medicinskih fakulteta.

Nije nabavljeno dovoljno opreme

Respiratori na aerodromu u Sarajevu. Foto: N1

Novi talas virusa Unsko-sanski kanton je dočekao bez PCR aparata za testiranje. Aparat nisu sami kupili jer su očekivali da će im biti doniran. Pacijenti su zbog toga prinuđeni da čekaju na testiranje po nekoliko dana.

“… da smo znali da će se ovako iskomplikovati naravno da bismo nabavili aparat”, kaže ministrica Ćemalović.

Zdravstvo je novi talas virusa dočekalo i bez dovoljno smještajnih kapaciteta, a iz bolnica stalno stižu upozorenja da mjesta za nove pacijente uskoro neće biti. Krzni štab Federalnog ministarstva zdravstva tek je 26. oktobra naredio svim bolnicama da 30 posto svojih kapaciteta osiguraju za liječenje COVID pacijenata.

Na početku pandemije vlasti su opremale dodatne prostore u kojima su planirali da prime pacijente ukoliko se poveća broj zaraženih, ali sa smanjenjem broja zaraženih dio ovih prostora je rasformiran. Vlada RS-a je za 3,6 miliona KM kupila pokretnu bolnicu koja nikad nije montirana. Postupak nabavke koji je obustavljen a novac prema tvrdnjama Vlade vraćen sada istražuje tužilaštvo. Tek tokom posljednih sedmica zdravstvene ustanove u Banjoj Luci i Bijeljini opremaju nove prostore zbog povećanog broja pacijenata.

Federalne vlasti su na početku pandemije potrošile 10,5 miliona KM na nabavku stotinu respiratora koji još uvijek nisu stavljeni u upotrebu. Kupovinu respiratora vlada je povjerila poljoprivrednom gazdinstvu bez provođenja javnog postupka. Ovu nabavku istražuje Tužilaštvo BiH koje prve ljude Federalne vlade i Federalne uprave civilne zaštite sumnjiči za više krivičnih djela.

Dezinformacije negativno utiču na ponašanje građana

Građani nose maske u tramvaju u Sarajevu. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Način na koji su vlasti nabavljale respiratore, pokretnu bolnicu i trošile javni novac u jeku pandemije pojačao je nepovjerenje javnosti u rad institucija.

“Imena ljudi koji su preminuli”, “Neka dokažu da je barem 10% smrtnih slučajeva od korone”, “Što toliko lažete?” – ovako dio građana komentariše vijesti o smrtnim slučajevima zaraženih sugrađana.

Sa pojavom virusa počele su se širiti lažne vijesti i teorije zavjere poput onih da je virus stvorio čovjek ili da je on biološko oružje Sjedinjenih Američkih Država i izgovor za stranu invaziju.

Eksperti Evropske unije koji se bave dezinformacijama upozorili su da širenje lažnih vijesti o virusu može imati štetne posljedice po javno zdravlje.

Zdravstveni radnici sa kojima su novinari BIRN-a BiH razgovarali kažu da se i danas susreću sa pacijentima koji ne vjeruju da virus postoji, pa čak i onima koji odbijaju da se testiraju.

Profesor Marjanović ističe da je su nekompetentni ministri i “šuma birokratije” doveli do nepovjerenja u institucije: “Nestalo je one odlučnosti koju smo mogli vidjeti na početku pandemije i autoritet institucija se izgubio u mešetaranju onih koji ih vode! Stoga ne treba da čudi nepovjerenje ljudi i to ne samo u institucije nego i u same probleme, pa čak i postojanje virusa.”

Stručnjaci kažu da je će za rješavanje svakog od ovih nedostataka biti potrebno da se zdravstvena politika vodi sa državnog nivoa i da njom upravljaju stručni kadrovi.