Peulić i ostali: Predaja oružja i odlazak Hrvata iz Bilica i Zabrđa

Slobodan Župljanin. Foto: BIRN BiH 

Rajko Ponorac je ispričao da je u septembru 1992. raspoređen kao pomoćnik za bezbjednost komandanta Drugog bataljona 22. brigade, čije je sjedište bilo u prostorijama Mjesne zajednice Maslovare. Komandant bataljona, kako je kazao, bio je Slobodan Župljanin zvani Bebac, a prema njegovom mišljenju, komandant brigade je tada bio Janko Trivić, a ranije Boško Peulić.

Prije nego je angažovan u komandi Drugog bataljona, svjedok je, kako je izjavio, u junu 1992. postavljen za direktora “Šumarije” u Kotor-Varoši, odlukom o rješenju koju je donio predsjednik Kriznog štaba Nedeljko Đekanović. U augustu iste godine, rekao je, razriješen je te dužnosti, te je ostao da radi u preduzeću.

“Nismo se slagali na političkoj liniji. Nisam bio u Srpskoj demokratskoj stanci (SDS), pretpostavljam da sam zbog toga smijenjen”, kazao je svjedok.

Kada je došao u Drugi bataljon, svjedok je, kako je rekao, zadatke dobijao od Župljanina, prisustvovao je sastancima u komandi, ali ne svim, i jedan od zadataka je bio da u oktobru 1992. bude prisutan u “Jelšingradu”, kako bi “sve proteklo kako treba”.

“Zadatak je dao komandant Župljanin, rekao je da ‘ništa ne smije da se desi što ne treba’. Ondje gdje sam ja bio, poštovala se Župljaninova naredba. Bio sam na kapiji, gdje su Hrvati iz sela Bilice i Zabrđe predali oružje, sjeli u autobuse i otišli”, ispričao je svjedok i dodao da je među njima bilo i muslimanskog stanovništva.

Upitan o stanovništvu sela Večići, prema kojem je Drugi bataljon držao liniju, svjedok je odgovorio kako je čuo da su se izvukli prema Kneževu i da su bili u Grabovici, koja je bila u zoni odgovornosti Kotorvaroške lake pješadijske brigade. Kazao je da ne zna šta je bilo s njima, a kada mu je Tužilaštvo predočilo dio iskaza iz istrage da je čuo da su likvidirani, Ponorac je to potvrdio.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok je negirao da su Hrvati u “Jelšingradu” prije odlaska bili maltretirani i šikanirani.

Rekao je i da njegov bataljon nije dobio nikakvo naređenje za napad na Večiće, niti da se o tome razgovaralo na sastanicima, kao i da nije bilo naređenja o rušenju vjerskih objekata.

Župljaninu, Triviću, Peuliću i Đekanoviću se skupa s Manojlom Tepićem sudi za progon – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad na području Kotor-Varoši.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Svjedok Slavko Žutić, nekadašnji pripadnik TO-a Kotor-Varoš, ispričao je kako je vidio stanovnike Večića na igralištu pored škole, da ih je bilo više od 100, kao i da je tada vidio komandanta Kotorvaroške brigade Dušana Novakovića i predsjednika Opštine Neđu Đekanovića.

Prema svjedokovim saznanjima, od stanovništva Večića se tražilo da se predaju, što nisu uradili, nego su napravili proboj, ali su naišli na stražare i mine, te su se predali.

“Pred školom je bila Vojna policija i ta Grabovička četa. Bili su okruženi, nije se do njih lako moglo doći. Vojna policija ih potom sprovodi u školu. Vratio sam se u Kotor-Varoš i sutradan dobio zadatak da sa pet-šest ljudi idem u pretres terena, tokom kojeg smo naišli na njihove izviđače koji su ušli u minsko polje. I mi smo ušli u minsko polje”, kazao je svjedok.

Tokom pretresa terena, kako je rekao svjedok, naišli su na jedno tijelo. Ispričao je da je čuo da su žene i djeca autobusima prevezeni iz škole u Grabovici, dok se za muškarce pričalo da su ubijeni.

Odbrani je svjedok kazao da je u Grabovicu krenuo jer im je bilo saopćeno da je to mjesto napadnuto, te da su se tamo uputuli sa zadatkom da pomognu Grabovičkoj četi.

Nastavak suđenja će biti zakazan naknadno.