Umjetnici i kulturne organizacije u neizvjesnosti nakon smanjenja budžetskih izdvajanja zbog koronavirusa

Sarajevo. Izvor: Wikimedia Commons, Stolbovsky

Budžetska smanjenja zbog pandemije su Fondaciji za kinematografiju iznos novca za ovu godinu umanjili sa oko četiri na 1,6 miliona maraka. Dok se brojne druge oblasti kulture suočavaju sa smanjenjima novca iz budžeta, transferi za udruženja građana i organizacije kulture potpuno su ukinute, što je posebno uticalo na nezavisne umjetnike.

Ovakvim odnosom prema kulturi i umjetnosti pogođena su brojna udruženja koja se bave isključivo ovim djelatnostima. Jusuf Hadžifejzović, likovni konceptualni umjetnik i umjetnički direktor galerije “Charlama”, ističe maćehinski odnos prema kulturi i umjetnosti uprkos tome što BiH ima umjetnike i projekte evropskog i svjetskog kvaliteta.

“U ovom trenutku uopće ne znamo na koji način ćemo organizovati 3. Bijenale vizuelnih umjetnosti Charlama, kao i niz drugih planiranih programa u kojima će svoju šansu za predstavljanje i promociju imati preko stotinu ovdašnjih umjetnika, većinom mlađe generacije. Navikli smo mi na ovakav odnos političara prema nama umjetnicima. Zato i ove godine, da bismo održali nadu i vjeru u naše projekte, djelujemo pod maksimom ‘siromaštvo obećava’”, kaže Hadžifejzović.

On je slobodni umjetnik cijeli svoj život i uz prodaju autorskih radova, potencijalni projekti koje radi su mu jedini izvori prihoda.

Prije dodatnih smanjenja, budžet za kinematografiju u BiH bio je najmanji u Evropi, govori reditelj i producent Jasmin Duraković.

“Imamo daleko najmanje godišnje snimljenih igranih filmova u regiji. Snimanje jednog igranog filma podrazumijeva angažman filmskih radnika svih profila (reditelji, scenaristi, snimatelji, rasvjetljivači, tonci, dizajneri, kostimografi, scenografi i drugi) i oni ako nema filmova nemaju ni posla. Osim štete za kulturnu produkciju jedne zemlje, ovim odlukama stvaramo i socijalni problem u zajednici”, kaže Duraković.

Naveo je da su filmska i TV produkcija industrija koja može imati i ekonomski potencijal jer donosi zaradu i tako osigurava posao za zaposlene u kreativnoj industriji.

Edin Muftić iz “Sarajevodiska” objašnjava da “kultura nije nikakav luksuz, već potreba i to iz dva razloga”.

“Prvi razlog je činjenica da su kulturni događaji sastavni dio javnog života neke sredine i bez njih se stvara pasivno okruženje apatije bez održanja, distribucije i razvoja javne misli te kulturne razmjene i komunikacije. Drugi je učešće kulturnih događaja u zatvaranju ekonomskih krugova, s obzirom da su u njihovu realizaciju uključeni razni privredni subjekti koji smanjenjem budžeta za kulturu ostaju bez značajnih prihoda što rezultira otpuštanjem radnika, koji se onda pridružuju nezaposlenim radnicima iz sektora kulture, slabeći privredu u cijelosti”, kaže Muftić.

On smatra da se privredi neće pomoći ako se sredstva preusmjere iz kulturnih projekata u druge dijelove privrede, ali će se u tome stvarati duhom siromašni javni život.

Kultura prva na udaru

Almin Zrno. Izvor: N1

Almin Zrno, istaknuti fotograf, primijetio je da je kultura uvijek na udaru kod bilo kakvih kriza i da problemi u kulturi u BiH sežu mnogo dublje. On smatra da političari ne shvataju neophodnost kulture u jednoj zemlji, nemaju i ne razumiju potrebu kategorizacije, zbog čega svrstavaju djela i umjetnike svjetskog ugleda sa raznim društvima i udruženjima sa bilo kakvim prefiksom kulture, a često i miješaju kulturu s estradom.

“Kad se desi nešto ovakvo u svijetu poput pandemije, i to malo novaca koji se ulaže u kulturu ukinu ili obore za neki nivo koji je nedovoljan za bilo kakav ozbiljniji projekat u jednoj zemlji. Naprimjer, ja radim portrete takmičarskog programa SFF-a već 20 godina. Naravno, ako SFF ne bude imao novaca, možda će to biti jedna od prvih stvari koja će biti dokinuta za mene. Dalje, ja sam autor mora fotografija koje je izdao ‘Ars Aevi’. Dok su oni postojali, mogao sam kao fotograf računati na honorar koji ću imati radeći za njih, što sad nije slučaj. Dugo vremena sam pratio MESS i Jazz Fest i od toga sam napravio svoju prvu samostalnu izložbu. Međutim, ako njima ukinu sredstva, samim tim ih ukidaju i meni. Kada smanjite sredstva kinematografiji, dolazi do pitanja šta će raditi čitava industrija koja se oslanja na to”, kaže Zrno.

Direktor Internacionalnog festivala MESS, Nihad Kreševljaković, govori da kada se budžet jednom umanji, “povratak na staro traje cijelu vječnost”.

“Kao posljedica pandemije, naš budžet za realizaciju Festivala umanjen je na nivou Kantona za nekih 190.000 KM, a u našem slučaju to je oko 40 posto planiranog ukupnog budžeta za realizaciju programa”, kaže Kreševljaković.

On objašnjava da budžet Festivala ponajviše zavisi od novca kojeg dobiju od Federacije, ali da se taj novac već godinama smanjuje.

“U pogledu ove godine, mi još uvijek ne znamo ni kada, ni koliko sredstava bi mogli dobiti sa federalnog nivoa”, ističe Kreševljaković.

On objašnjava da je Festival ove godine, povodom svoje 60. godišnjice, imao ambiciozan program i vrlo precizan finansijski plan. Zbog rezova u budžetu taj plan je bio ugrožen, ali on tvrdi da su pronašli način da uprkos umanjenju budžeta ostvare planove.

“Veliki festivali su uglavnom pootkazivali svoje programe ili su ih prilagođavali nekim online formatima. Mi smo uspjeli pronaći model po kome bi anulirali efekte reza u budžetu, ali i rizike od same pandemije. Srećom, uposlenici, pa i oni koji su uobičajeno angažirani na nekim od poslova nastavili su raditi, nema nikakvih umanjenja plaća, pa ni otkaza”, kaže Kreševljaković i dodaje da su od kantonalnog ministra kulture dobili uvjeravanja da će pokušati vratiti dio smanjenog budžeta.

Kako bi pomogli kolegama koje je kriza pogodila, posebno slobodnim umjetnicima, oni su pokrenuli program “Platforma MESS 60”.

“To je zapravo javni poziv za projekte koji je kreativni odgovor na situaciju u kojoj smo se našli i prostor da se angažiraju i naše kolegice i kolege koje trenutno nemaju primanja niti imaju uopće mogućnosti da budu angažirani”, navodi Kreševljaković koji dodaje da postoje i pozitivne posljedice krize poput međusobne solidarnosti, saradnje i podrške institucija kulture.

Nihad Kreševljaković. Izvor: MESS

Drugačije evropsko iskustvo

Postoje i oni na koje smanjenje budžeta ne utječe direktno, ali će sigurno utjecati na njihove angažmane i njihov rad. Jedan od njih je Nikola Blagojević, fotograf i osnivač Multimedijalnog studija “Spektroom”.

“Veći dio našeg poslovanja odnosio se upravo na projekte iz oblasti kulture i sporta, tako da smo mi stradali domino efektom, nakon što su festivali i razne kulture ustanove ostale bez planiranih budžeta, što je za posljedicu imalo otkazivanje raznih poslova. Još jedna od posljedica za nas, osim otkazivanja velikog broja kulturnih i sportskih manifestacija, je i to da dio organizacija koje uspiju osigurati budžet za održavanje, neće moći platiti minimalne cijene naših usluga”, kaže Blagojević i objašnjava da oni pokušavaju pronaći nove izvore finansiranja.

Blagojević je dodao da, uprkos krizi, u Multimedijalnom studiju “Spektroom” neće biti otpuštanja radnika.

Fotograf Zrno kaže kako su njegovi prijatelji iz stranih država, koji rade u sferi kulture, dobili novčanu podršku svojih država kako bi mogli normalno živjeti, s obzirom da nisu radili za vrijeme pandemije.

“Susjedne države su pružile podršku svojim kulturnim djelatnicima, samo se naša država potpuno oglušila na kulturu i umjetnike, kao da ne postojimo”, kaže Zrno.

U drugim evropskim i zemljama u okruženju, ministarstva kulture donosila su hitne odluke o vanrednoj pomoći za nezavisni kulturni sektor. Tako je, uz javnu podršku premijerke Angele Merkel, Ministarstvo kulture Njemačke izdvojilo sredstva u iznosu od 50 milijardi eura za ovaj sektor, dok je Vlada Austrije oformila fond od 90 miliona eura. Pomoć nezavisnom kulturnom sektoru, nakon prosvjeda javnosti, dala je i Vlada Republike Hrvatske.

Početkom maja, nakon pritiska umjetničkih udruženja, Vlada Srbije dodijelila je pomoć u iznosu od po 760 eura za 2.353 samostalna umjetnika, a slično je reagovala i Crna Gora.

Odbor za kulturu i obrazovanje Evropskog parlamenta zatražio je od Evropske komisije da osigura da novac iz fondova namijenjenih za obnovu ekonomije nakon pandemije koronavirusa stigne do kulturnih ustanova, pojedinačnih stvaralaca, dobrotvornih organizacija, ali i medija.

Ovaj tekst je nastao tokom kampanje BIRN-a BiH za izvještavanje studenata novinarstva i mladih novinara o pandemiji koronavirusa.