Djeca sa teškoćama u razvoju u nepovoljnijem položaju tokom online nastave

Ilustracija. Izvor: Juraj Varga, Pixabay

Damir Muratović, pedagog u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u Tuzli, kaže da ograničenja koja nameću mjere sprečavanja širenja virusa ostavljaju negativne posljedice na djecu sa teškoćama u razvoju.

“Imamo situacije da su pojačani autoagresivni i agresivni ispadi, narušena je dužina pažnje i koncentracije učenika, povećani negativni aspekti asocijalnog ponašanja”, govori Muratović.

Prema mjerama Kriznog štaba Federacije Bosne i Hercegovine tokom pandemije koronavirusa uvedena je zabrana kretanja mlađima od 18 godina što je direktno utjecalo na psiho-socijalno stanje djece sa teškoćama u razvoju, s obzirom na to da je njima teže objasniti zbog čega ne mogu izaći napolje nego ostaloj djeci. Upravo ta nemogućnost shvatanja date situacije nerijetko dovodi do agresije.

“Imamo te izlive bijesa koji se dese u momentima gdje može doći do samopovređivanja”, kaže Omer Grebović, otac jedanaestogodišnjeg autističnog dječaka i dodaje da će pandemija zasigurno ostaviti velike posljedice na djecu sa teškoćama u odnosu na drugu djecu.

“Druga djeca mogu nesmetano da prisustvuju online nastavi, da prate televizijski sadržaj i nađu sebi zanimaciju. Sa djecom sa teškoćama to nije slučaj”, ističe Grebović.

Rizici isključenosti

Djeca sa teškoćama u razvoju tokom pandemije koronavirusa mogu biti izložena i riziku od isključenosti iz obrazovanja ukoliko program online nastave nije pristupačan ili ukoliko ne posjeduju asistivne uređaje koji su prilagođeni njihovim potrebama u učenju. Takva pomagala i materijali za rad su im dostupni u obrazovno-odgojnim ustanovama, ali većini nisu dostupni prilikom rada od kuće. Pravnik Boris Krešić kazao je da se u ovakvim situacijama može govoriti i o narušavanju dječijeg prava na obrazovanje.

“Upravo radi činjenice nemogućnosti praćenja online nastave i izostanka obaveze države u vidu osiguranja uvjeta koji će biti u skladu sa potrebama djece, smatram da je za vrijeme trajanja opće opasnosti u Federaciji radi pandemije izazvane koronavirusom uskraćeno pravo na obrazovanje djeci s poteškoćama u razvoju”, kaže Krešić.

Ilustracija. Izvor: Pxhere

Pedagog iz Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u Tuzli Damir Muratović objašnjava da obustavljanje rada ustanova za djecu sa teškoćama ima daleko veće posljedice nego obustavljanje rada redovnih škola jer učenici u ovim ustanovama nisu samostalni u radu, a plan i program nije prilagođen za online nastavu.

“Akcenat u radu sa težim poteškoćama je na rehabilitaciji koju je nemoguće izvoditi kod kuće bez podrške stručnjaka”, kaže Muratović.

S istim problemom susreće se i Lejla Kišić, specijalna edukatorica i rehabilitatorica te direktorica Udruženja za ljudska prava i socijalnu inkluziju u Tuzli.

“Trenutno u ovim okolnostima možemo koristiti samo metode komunikacije sa roditeljima jer online metoda učenja nije adekvatna za djecu sa poteškoćama, naprosto što mnogi od njih to ne mogu da prate i njihov sistem podučavanja mora da bude intenzivan i direktan”, objašnjava Kišić.

Jedan od problema sa kojim će se susresti pri povratku u školske klupe jeste nadoknada onog što je izgubljeno u protekla dva mjeseca.

“To je jedan od gorućih problema sa kojim ćemo se susresti kada, nadam se uskoro, počnemo sa radom. Zaboravljanje nas dalje vodi u regresiju funkcionalnog ponašanja, a to negativno utiče na svaki aspekt ličnosti djeteta”, objašnjava Kišić.

U Ministarstvu obrazovanja i nauke Federacije kažu da online nastava za djecu sa teškoćama u razvoju nije jednoobrazno uvedena u kantonima u Federaciji nego je prilagođena resursima i mogućnostima svakog kantona pojedinačno.
Bosansko-podrinjski kanton ima angažirane asistente koji pomažu učenicima u radu, dok su u većini drugih kantona roditelji djece preuzeli tu ulogu.

Predviđeno je da roditelji ili djeca koja su u mogućnosti s edukatorima i rehabilitatorima komuniciraju putem dostupnih platformi poput Vibera, Skypea ili Zooma, međutim problem je nastao kada je utvrđeno da nemaju svi potrebnu opremu za online komunikaciju.

“Na osnovu informacija sa kojima raspolažemo, utvrđeno je da postoji određeni broj učenika koji nemaju računarsku opremu i/ili pristup internet konekciji. Uz maksimalan napor svih učesnika u odgojno-obrazovnom procesu, ministarstava obrazovanja, vijeća roditelja, odgovornih organizacija i firmi i drugih partnera, taj broj je znatno smanjen”, kazali su iz Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije za BIRN BiH.

Smanjen broj ne znači da je svoj djeci omogućen pristup nastavi. Na isti problem ukazali su i Ombudsmani Bosne i Hercegovine u Preporukama izdatim 5. maja 2020. godine u kojima stoji da nemogućnost adekvatnog pristupa može dovesti i do diskriminacije.

“Izuzetno je važno obezbijediti da se učenjem putem interneta ne pogoršaju postojeće nejednakosti i da ono ne bude zamjena za interakciju djeteta i prosvjetnog djelatnika, jer učenje putem interneta kreativno je rješenje kada nije moguće učenje u učionici, ali stvara probleme djeci koja nemaju pristup tehnologiji ili nemaju odgovarajuću roditeljsku potporu”, stoji u saopćenju.

Izolacija utječe na cjelokupnu porodicu

Cjelokupne porodice djece sa poteškoćama u razvoju su sada izložene raznim rizicima, jer je narušena rutina i kontinuitet u životu i učenju učenika, što se može odraziti na njihovo mentalno zdravlje, kažu stručnjaci.

“Krenuvši od zabrane boravka djece vani pa do svih obaveza koje su se preselile u online formate preko noći, pred roditelje i djecu su stavljeni veliki izazovi. Kao posljedica svega toga, a najviše kroz nedostatak slobode i socijalnih kontakata, mentalno zdravlje djece može biti djelimično narušeno”, navodi Alma Tihić, magistrica psihologije i klinička geštalt psihoterapeutkinja.

Alma Tihić. Izvor: Privatna arhiva

Upravo zbog toga što su dužni preuzeti ulogu edukatora, roditelji su izloženi stresu koji može negativno utjecati i na njihovo mentalno zdravlje. Zbog toga je komunikacija sa stručnjacima od izuzetnog značaja.

“Roditeljima i starateljima su uskraćene svakodnevne obaveze i poslovi, jer ovo su djeca koja zahtijevaju stalnu brigu, nadzor i pažnju”, kaže Muratović.

“Potrebno je da su roditelji u komunikaciji sa stručnim osobama, te da imaju upute šta je potrebno sa djecom raditi”, objašnjava Alma Tihić.

Osim toga, od izuzetnog značaja je pronaći način na koji će se djeci sa teškoćama u razvoju objasniti u kakvoj situaciji se trenutno nalaze. Stručnjaci sa kojima je BIRN BiH razgovarao kažu da ne treba uljepšavati situaciju kako bi se djeca osjećala bolje, nego je potrebno na miran način saopćiti im istinu.

“Djeci je potrebno objasniti tačno šta se dešava, ne davati im lažnu nadu da znamo kada će ova situacija proći i ne obećavati im ništa što ne možemo ispuniti”, zaključila je Tihić.

Ovaj tekst je nastao tokom kampanje BIRN-a BiH za izvještavanje studenata novinarstva i mladih novinara o pandemiji koronavirusa.