Ninković i ostali: Mrtvi i ranjeni u Grapskoj

godine, kada je više ljudi izgubilo život i ranjeno.

Nusret Hadžić je kazao da je bio u rezervnom sastavu policije u Grapskoj i da je bilo određenih provokacija. On je rekao da je bila donesena odluka da se žene i djeca isele iz Grapske i da je konvoj krenuo 8. ili 9. maja 1992. godine, ali da su vraćeni. On je kazao da je došlo i do zarobljavanja vojnika, a da je zarobljena jedna od porodica iz konvoja, te da su na kraju svi pušteni.

Svjedok je rekao da im je u Grapskoj bio postavljen ultimatum da predaju oružje do 10. maja, ali da oni to nisu htjeli. Naveo je da je 9. maja u večernjim satima vidio dolazak rezervista, a da je sutradan u 11:15 ispaljena prva granata. Uslijedilo je granatiranje i, kako je naveo, situacija je bila jeziva.

Hadžić je kazao da je vidio nekoliko mrtvih mještana, uključujući kćerku njegove sestre, koja je tada imala 16-17 godina. On je naveo da je vidio i nekoliko ranjenih, koje su izvlačili.

Svjedok je rekao da su se u jednom trenutku počele nositi bijele zastave i da je bio poziv za predaju. On je rekao da nije želio da se preda i da je otišao preko brda. Dodao je da je njih stotinjak izašlo prema Lukavici (opština Gračanica). Naveo je da je u Grapskoj bila i “neka” Teritorijalna odbrana i da su zajedno dežurali.

Svjedok Hadžić se nije složio sa tvrdnjama Bjeloševićeve Odbrane da su prvo na punktu koji su oni držali zaustavljeni vojnici, a da je potom vraćen konvoj. Potvrdio je da je kod njegovog rođaka u Grapskoj boravilo lice koje su zvali Sandžaklija, ali nije mogao reći da li je on bio vojni instruktor.

Za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na području Doboja – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima počinjenim 1992. i 1993. godine – sudi se Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću. Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, Bjelošević načelnik dobojskog CSB-a, a Savić njegov zamjenik.

Optužnica tereti Milana Ninkovića da je, u svojstvu člana Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, progonom civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima.

Predmet “Ninković” je zbog zdravstvenog stanja optuženog, nakon više mjeseci odlaganja i vještačenja, u julu 2019. odvojen u odnosu na Borislava Paravca, Andriju Bjeloševića i Milana Savića.

Sudsko vijeće je donijelo konačnu odluku da će se predmet protiv Paravca i drugih voditi odvojeno od predmeta protiv Milana Ninkovića, koji je za zločine u Doboju optužen u svojstvu člana Kriznog štaba.

Vijeće je bilo planiralo da se ova dva predmeta vode paralelno i da se svjedoci zajednički saslušavaju radi ekonomičnosti postupka, ali je donijelo drugačiju odluku nakon prigovora Paravčeve Odbrane.

Braniteljica Suzana Tomanović zatražila je pisanu odluku o paralelnom vođenju suđenja kako bi se mogla na nju žaliti, objašnjavajući procesne komplikacije do kojih bi moglo doći.

Na današnje ročište Vijeće je bilo pozvalo i Ninkovića, nakon što je na statusnoj konferenciji Tužilaštvo kazalo da su isti svjedoci za oba predmeta.

Tužilac Mirza Hukeljić je rekao da današnjeg svjedoka ne planira ispitati u predmetu “Ninković”, poslije čega je Vijeće reklo optuženom i njegovom braniocu da mogu napustiti sudnicu.

U zamjeni za tužioca Džermina Pašića, koji vodi ovaj predmet, Hukeljić je ovakav stav obrazložio strategijom Tužilaštva i pravom da bira koje će svjedoke i kada pozvati. Kazao je da će svi predloženi svjedoci svjedočiti i protiv Ninkovića, “ali ne u ovom trenutku”.

Nakon konačne odluke Vijeća, sljedeći svjedok Tužilaštva biće saslušan u postupku protiv Ninkovića 17. marta, a isti taj svjedok biće pozvan u drugom predmetu 24. marta.