Koroman: Tijelo čika Fehima u gepeku

Svjedok pod pseudonimom P-1 je izjavio da je 22. maja 1992. godine krenuo u školu, gdje mu je rečeno da tog dana nema podjele svjedočanstava i da se vrati iduće sedmice. Nakon toga se, kako je kazao, s drugima vraćao u Hrenovicu (opština Pale), ali ih je zaustavila policija i vratila autobusom na Pale.

“Kad smo došli na jedno mjesto – rekli su mi da se zove Grab – naišli smo na dvojicu vojnika. Došli smo im s leđa. Tad je Fudo rekao da se vratimo, i kako smo se vraćali, oni su počeli pucati”, ispričao je svjedok, dodavši kako su njega pogodili u nogu, nakon čega je pao.

P-1 je tokom saslušanja kazao da je Fudo nadimak Fuada Hodžića.

Dvojica vojnika su, kako je izjavio P-1, došla po njega, te su ga nosili do šatora, gdje su htjeli zvati hitnu pomoć, ali su ipak odlučili da sačeka smjenu vojske kako bi išao kamionom. Odatle je, kako je rekao, prevezen do bolnice, gdje je ostao do pola noći. Tu ga je, prema njegovom svjedočenju, primio doktor, koji mu je očistio ranu i sašio nogu, te od njega tražio da ide iz bolnice.

Ispred bolnice ga je, kako je ispričao, vozač odvezao do rodice, ali kako tu nije nikoga bilo, policajci koji su naišli odveli su ga u policijsku stanicu, gdje su mu pukli prethodno sašiveni šavovi.

“Niko me nije tukao, bilo je puno policajaca. Pitali su me ko u selu ima puške, ko je u partiji SDA. Dali su mi papir da napišem što znam”, kazao je.

On je opisao kako je pošao potpisati se latinicom, a da je neki policajac tražio da se potpiše ćirilicom.

“Tada je došao neki čovjek i rekao da se potpišem kako se potpisujem, i ja sam se potpisao latinicom”, kazao je svjedok, dodavši kako je od Fake Sipovića čuo da je taj čovjek Malko Koroman.

“Taj Malko je pitao ko je dežurni policajac i rekao da uzme deku iz auta i da me zamota”, izjavio je svjedok i napomenuo kako mu je rečeno da sutra ide kući, ali ga nakon toga odvode u salu, u kojoj je proveo 50 dana.

Prema njegovom svjedočenju, u tu salu su povremeno dolazili ljudi u šarenim maskirnim uniformama i maltretirali zatvorenike, ali ne i njega lično.

“Jednom me jedan udario u nogu, nakon čega sam pao. Tada sam čuo da mu drugi govori: ‘Načelnik je rekao da se on ne smije dirati’”, ispričao je svjedok.

Kako je kazao, oko 10. jula je išao u razmjenu.

“Ispred sale je bilo puno ljudi. Mene je neko pitao: ‘Odakle ti tu?’, ja sam slegnuo ramenima”, ispričao je svjedok, dodavši kako su mu kasnije rekli da je to bio Koroman.

Branilac optuženog Muhidin Kapo pitao je svjedoka da li se nekome žalio što nije otišao kući, kako je načelnik kazao, na što je svjedok odgovorio kako jeste te da su mu rekli da je načelnik u Beogradu.

Azem Kapo, drugi svjedok Tužilaštva, ispričao je kako je početkom rata angažovan u rezervni sastav policije, te da je u aprilu 1992. godine došla naredba da se dođe u Praču na bezbjednosni sastanak.

“Sastanak je bio u Lovačkom domu. Bili su tu policajci s Pala i tu smo došli na sastanak kojim je rukovodio Malko Koroman”, ispričao je svjedok te naveo kako je zaključak tog sastanka bio “da se svi muslimani, i aktivni i rezervni sastav, moraju razoružati”.

Kako je kazao svjedok Kapo, autobus je išao na Pale sve do 22. maja 1992. godine, kada se čula pucnjava i kada su pale granate u Hrenovici.

“Oko osam-devet sati ujutro, pripadnici policije su nas zarobili kod moje kuće. Zarobljeno je oko 39 lica, pri čemu su svi bili vojno sposobni”, ispričao je svjedok, napomenuvši kako su nakon toga autobusom odvezeni na Pale, pred staru kinosalu, gdje ih je narod počeo tući.

“Ruke su nam bile vezane na leđima čim su nas zarobili”, rekao je i dodao da je nakon toga ušao Malko Koroman, ali da, budući da je bio daleko, nije čuo šta govori.

“Tu sam bio 25-26 dana. Hranu smo imali jednom u 24 sata, nekad i u 48 sati, a spavali smo na podu”, kazao je svjedok.

Na pitanje branioca Kape, svjedok je potvrdio da su ih prestali tući kada je Koroman ušao jer je on naredio da se udalje svi osim stražara.

Optužnica tereti Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, u periodu od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja u zgradi SJB-a i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini zgrade policije, te da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile bošnjačke nacionalnosti koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizirao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Mahira Poljak, treća svjedokinja na ovom ročištu, kazala je da je u aprilu 1992. godine živjela na Palama, te da su se tada počele pojavljivati razne vojske.

Ona je izjavila da je njenog komšiju Fehima Hrvu odvela vojska jer je bio optužen da posjeduje veliku količinu oružja.

“Nakon par dana, u naselju Čaršija stajala sam na ulici kad je prošao civilni karavan sa otvorenim gepekom. Provukli su tijelo čika Fehima. Vidjela sam čovjeka u položaju u kojem je umro”, ispričala je svjedokinja, dodavši kako je čula da su rekli da se on objesio u sali u kojoj je bio.

Prema njenom svjedočenju, Pale je napustila 30. juna ili 1. jula u konvoju koji je organizirala tadašnja milicija.

“Došao je džip sa ‘arkanovcima’. Jedan je izašao i psovao vozača, te ga pitao gdje nas vodi. Vozač je kazao da je to odluka načelnika Malka Koromana i da žele da nas bezbjedno odvedu”, izjavila je svjedokinja.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. mart.