Maksimović i ostali: Odvezao djecu kod rođaka

Velinka Stević je izjavila kako je u julu 1992. vidjela da se narod uznemirio i da je bilo nepoznatih ljudi u civilu kod čitaonice i prodavnice, koje su bile preko puta njene kuće.

Ona je kazala da je ujutro vidjela Manojlovića, koji joj je rekao da je došao s linije i da vozi djecu i ženu u Pilicu. Navela je da je želio da skloni djecu zbog upada Bošnjaka. Stević je kazala da je pitala Manojlovića da poveze i njenu kćerku, što je on prihvatio.

Svjedokinja je rekla da je i njena kćerka bila tri dana kod Manojlovićevog ujaka u Pilici i da ih je optuženi dovezao kući svojim kamionom.

Manojloviću se sudi s Goranom Maksimovićem, Ljiljanom Mitrovićem, Slavkom Perićem, Miletom Vujovićem, Vukašinom Draškovićem, Gojkom Stevanovićem i Rajom Lazarevićem za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj kod Zvornika.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir interventne jedinice policije iz Ugljevika, Mitrović njegov zamjenik, Perić komandir Lokanjske čete, a ostali optuženi pripadnici te jedinice.

Svjedokinja Stana Pantić kazala je da je živjela u selu Pilica i da se sjeća kada je Manojlović u julu 1992. dovezao svoju djecu i ženu, kao i još jednu djevojčicu u kuću njenog svekra.

Svjedokinja je navela da su došli negdje oko podneva, a da je optuženi poslije toga otišao da posjeti oca, koji je bio u bolnici zbog ranjavanja. Nakon dva do tri dana, kako je dodala, oni su otišli.

Svjedok Dušan Đurić kazao je da je bio na smjeni na liniji na Karauli kada je zapucalo. Naveo je da su Muslimani tada otvorili vatru na njih i da su se oni borili dok su imali municije, a da su se onda povukli prema Lokanju.

On je rekao da tada nije ranjen niko iz njegove smjene, ali da je bilo troje poginulih i jedan ranjeni među drugim saborcima iz Lokanja.

Po dolasku u selo između deset i jedanaest sati, kako je naveo, vidio je Manojlovića, koji je bio kod svog “tamića”.

Branilac Radivoje Lazarević u dokaze je uložio dokumente o ranjavanju i liječenju oca optuženog u periodu od 10. jula do 22. septembra 1992. godine.

Odbrane su završile s izvođenjem dokaza, a od ranije je preostalo da se sasluša svjedok Tužilaštva BiH S-5. Uložen je nalaz vještaka da je ovaj svjedok sposoban da pristupi na ročište.

Tužiteljica Dika Omerović je kazala da joj je svjedok rekao da je bolestan. Osim toga, kako je napomenula, sačinjen je zapisnik o prijetnjama upućenim ovom svjedoku. Omerović je dodala i da je svjedok imenovao lica od kojih je dobijao prijetnje.

Na pitanje sudije Staniše Gluhajića da li je Tužilaštvo preduzelo mjere zbog prijetnji svjedoku, tužiteljica je kazala da je “u toku” preduzimanje mjera.

S-5 biće pozvan na nastavak suđenja 3. februara.