Svjedok Živorad Gajanin, koji je bio ljekar i v.d. direktora Doma zdravlja, ispričao je kako je 25. juna 1992. godine vidio 50 do 60 Bošnjaka iz naselja Kotor poredanih uz laboratoriju. Prema njemu, dovela ih je specijalna jedinica. On je naveo da je jedinica Centra službi bezbjednosti (CSB) Banjaluka ranije došla u Kotor Varoš i da su nosili maskirne uniforme, te šešire i beretke.
Gajanin je kazao da je vidio kako izdvajaju pojedine civile i udaraju ih, te tjeraju da jedni druge šamaraju. Precizirao je da je sedam ljudi na taj način zlostavljano.
On je posvjedočio da je došao kombi sa mrtvim tijelima i dvojici civila je naređeno da ih iznesu. Nakon što su to učinili, kako je dodao, specijalci su ih ubili. On je naveo da je među mrtvim prepoznao Rešada, koji je radio kao portir u Domu zdravlja.
Gajanin je rekao da je tada krenuo prema policiji i da je sreo Slobodana Dubočanina iz “Crvenih beretki”, kojem je kazao da nije u redu to što se radi, a on mu je odgovorio da ti pucaju na “nas i naši ljudi ginu”.
Svjedok je izjavio da u policiji nije našao načelnika policije Savu Tepića, te da mu je jedan specijalac rekao da više ne dolazi.
On je, kako je ispričao, tražio i načelnika Kriznog štaba Nedeljka Đekanovića, koga je vidio sutradan i koji mu je kazao da oni ne mogu ništa, a da su Savu Tepića “juče istukli”. Sutradan je bila i sjednica Kriznog štaba, gdje je Gajanin došao da izrazi neslaganje, ali kako je shvatio, zaključak je bio da se stvar otela kontroli i da oni ne mogu ništa.
Na pitanja Odbrane svjedok je odgovorio da je pred Domom zdravlja vidio specijalnu i “našu policiju”, a da nije vidio nikoga iz bataljona. Potvrdio je da mu je poznato da je Župljanin ranjen 25. juna, kada je bilo “puškaranje” u Vrbanjcima.
On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, koji su optuženi za progon na području Kotor Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.
Svjedokinja Rešada Hanifić ispričala je da 11. juna 1992. godine, za prvi dan Bajrama, počinje pucnjava, a da je narednih dana bošnjačko stanovništvo usmjereno prema selu Večići.
Ona je rekla da je bila trudna i sa troje djece do pet godina, a da je kasnije u Večiće došao i njen suprug. Navela je da je bilo intenzivno granatiranje i pucanje, a jedan dan su ih napali i iz aviona.
“Ginulo se, bilo je ranjenih… Ja sam brata izgubila u Večićima… Svaki dan je bio pakao, bez hrane, bez struje…”, kazala je Hanifić.
Ona je dodala da su kasnije iz sela Dabovci došli njen drugi brat i rođak Elvir, koji je uspio da preživi strijeljanje i pobjegne. Saznala je da je u jednoj štali ubijeno i zapaljeno 20 ljudi, među kojima je bio i njen otac Sulejman Lihović.
Svjedokinja je rekla da su krajem oktobra ona sa troje djece te druge žene i djeca autobusima prevezeni prema Travniku. Kazala je da su joj muž i brat ostali u Večićima i više ih nikad nije vidjela.
“Ta grupa koja je otišla prema Grabovici, više nisu živi”, rekla je Hanifić, potvrdivši da su oni krenuli u proboj.
Ona je istakla da nije pronašla posmrtne ostatke muža, oca i brata, i da je to jedino što je interesuje.
Nastavak suđenja je 7. februara.
