Vikić i ostali: Svjedok ispričao ko je pucao, ko gledao, a ko galamio
Dajući po prvi put zvaničnu izjavu o ovim događajima, Amir Međić je kazao da je 22. aprila bio na prijavnici u Domu policije kada su tri njemu nepoznata lica dovela osam zarobljenih vojnika.
Međić, koji je bio pripadnik rezervnog sastava Odreda specijalne policije, rekao je da je nastala gužva i galama i da je krenuo prema kancelariji komandanta odreda Dragana Vikića.
“On je izašao u civilu… Pita: ‘Ko su oni, ko ih je doveo?’, a neko kaže: ‘Zarobili smo rezerviste.’ Vikić kaže: ‘Ama, vodi to u Centralni zatvor, CSB (Centar službi bezbjednosti). Nije to naš posao’”, prisjetio se Međić.
Prema njegovim riječima, neko je pokušao da odvede zarobljenike u podrum, ali nakon što je Vikić zagalamio, okrenuli su se i izašli iz Doma policije, a Vikić se vratio.
Međić je rekao da je izašao ispred zgrade i da je vidio kako zarobljene vode prvo lijevo, a potom desno, niz ulicu između Doma policije i Velikog parka.
U to vrijeme, kako je kazao, nedaleko od njega je stajao Asim Dautbašić iz Državne bezbjednosti, koji je takođe boravio u Domu policije. Naveo je da je nešto govorio Herendi, koga je svjedok povremeno viđao, a kasnije sretao i u Državnoj bezbjednosti, gdje je i sam prešao da radi.
Međić je izjavio da se i Herenda spustio na ulicu i, držaći “hekler” u ruci, zaustavio trojicu koji su vodili zarobljenike. Dodao je da je Herenda zarobljenicima rekao da se popenju na zidić uz ulicu.
Svjedok je kazao da su se čula dva do tri rafala i da su zarobljenici pali, a nešto kasnije i pucnji iz pištolja. Prema njegovim riječima, lica iz pratnje su stajala nekoliko metara dalje i samo je Herenda pucao.
Međić je rekao da su nedaleko od njega tada stajali Mirsad Vilić, Rifet Čaušević, Asim Huskić, kao i Emir Dugalić, koji je bio na straži. Kazao je da bi oni sve ovo mogli potvrditi.
Svjedok je rekao da je čuo da neki psuju i komentarišu: “Šta uradi…”, te da niko nije izrazio slaganje sa ubistvom.
Međić je izjavio da je kasnije došao Adnan Karović, komandir zaštitnog voda, kojem je pripadao, i da mu je kazao da to nije njihov posao, već CSB-a. Svjedok je rekao da je u knjigu dežurnog ukratko zabilježio da su dovođeni zarobljenici i da su pobijeni.
On je kazao da je sutradan ujutro izašao do mjesta ubistava i da je vidio “tragove krvi i mozga”.
Naveo je da je želio nekome da sve ispriča, ali da ga niko nije pitao. Kada je prešao u obavještajnu službu, kako je rekao, “bacao je udicu” pitanjem: “Kad ćemo riješiti Herendu?”, ali nije dobijao odgovor.
Međić je kazao da mu je 29. novembra ove godine u mjestu izvan BiH, gdje živi, prišao jedan “lik blizak sigurnosnim strukturama” i rekao mu da je čuo da ide u Sarajevo i da pazi gdje parkira automobil i spava.
Svjedok je najavio i da će, zbog povrede časti, podnijeti krivične prijave protiv nepoznatih lica, odnosno zaštićenih svjedoka Tužilaštva BiH, koji su njega dovodili u vezu sa ubistvom.
Nakon što su ovi svjedoci na prethodnim ročištima spominjali Međića, Odbrana je stupila u kontakt s njim i predložila da se promijeni redoslijed izvođenja dokaza i da bude pozvan da svjedoči, što je Vijeće prihvatilo.
Na pitanje sudije Mire Smajlović da li je spreman da se suoči sa svjedocima Tužilaštva, Međić je odgovorio da jeste.
“Što zna bog, znaće i ovaj sud”, rekao je svjedok.
Za ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine, sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Na suđenju su saslušani i svjedoci Tužilaštva Zaim Šarić i Ermin Tarić, koji su, kao inspektor odnosno kriminalistički tehničar, učestvovali u ekshumacijama i identifikacijama.
Oni su potvrdili da su sačinili službene zabilješke i fotodokumentaciju.
Nastavak suđenja je 9. januara.