Garić Rade: Optuženi ga udarao čizmom

Džemal Dautović kazao je da je jedne večeri Garić došao i udarao ga čizmom u lice i glavu.

Svjedok je rekao da je poslije zatvora Garića viđao u Klještanima, gdje su vođeni na rad. Naveo je da je optuženog vidio i u proljeće 1992. na barikadi, kada je sa kolegama iz “Šumarstva” krenuo da radi. Prema njegovim riječima, Garić je vratio autobus i nije im dao da idu raditi.

Svjedok je kazao da je znao da je Garić bio zaposlen u “Šumarstvu” i da ga je viđao. Naveo je da je imao ožiljak. Dautović je dodao da su u autobusu bile i Garićeve komšije koje su rekle da je to on.

Na pitanja tužioca Predraga Tomića, svjedok je odgovorio da je u ranijim iskazima navodio da se to lice zove Zoran Garić. Dodao je da ranije nije znao njegovo ime, ali da je to osoba koja sjedi u sudnici.

Odbrana je uložila tri ranija zapisnika u kojima svjedok ne spominje Radeta Garića. Na pitanje opuženog koliko je ožiljaka imao, Dautović je kazao da ne zna.

Sudiju Darka Samardžića interesovalo je kada je svjedok shvatio da nije riječ o Zoranu, već o Radetu. Dautović je odgovorio da je to bilo prije sedam-osam godina. Naveo je i da misli da je javio istražiocima da isprave taj podatak, što, prema riječima branioca Petka Pavlovića, nije tačno.

Dautović je svjedočio i o napadima i ubistvima na području Vlasenice 1992. godine. On je rekao da je bošnjačko stanovništvo na poziv policije vratilo oružje, nakon čega su uslijedila hapšenja i napadi.

Svjedok se sa drugima skrivao u šumi, a potom je otišao za Cersku, gdje se priključio Teritorijalnoj odbrani (TO). Kazao je da je 1993. godine zarobljen iznad Vlasenice i zatvoren u policiju. Tu su, kako je rekao, zatvorenici maltretirani i tučeni, a jedan mu je umro na rukama.

Kako je kazao, polovinom marta 1993. on je sa grupom drugih zatvorenika prebačen na Klještane i da je prilikom odvođenja vidio Garića.

Rekao je da su na Klještanima svaki dan radili i kopali rovove. Jedne prilike je Garić tražio da pjevaju “četničke pjesme”.

“Mi mo pjevali… Tada se samo nasmijao i otišao”, kazao je Dautović, koji je s drugima uspio pobjeći iz kuće u kojoj su držani.

Gariću je na teret stavljeno da je 1992. godine počinio progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda. On je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine.

Kao svjedok je saslušan i Adnan Dedaković iz Brezovog Polja kod Brčkog, koji je, nakon zatvaranja u logorima “Luka” i “Batković”, u novembru 1992. prebačen u zatvor kod Policijske stanice u Vlasenici, gdje je ostao do marta naredne godine.

Svjedok je rekao da je dovedeno njih 12 iz Brezovog Polja i da su vođeni da kopaju kada je bilo mrtvih. Ispričao je da su dovedena dva brata “polomljena” i da se u razgovoru s njima ispostavilo da su vidjeli njihovog mrtvog oca.

Dedaković je izjavio da je u zatvoru bilo maltretiranja i da su prvih dana svi udarani. Ispričao je kako su jednom “uletjeli ljudi sa strane”, koji su redom udarali.

Branilac mu je predočio raniji iskaz u kojem je naveo da njega niko nije dirao u zatvoru u Vlasenici. Svjedok je kazao da se ne sjeća da je to rekao.

Nastavak suđenja je 28. novembra.