Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Bekir Imamović je izjavio da je rat u Kotor-Varoši počeo 11. juna 1992. godine, uoči Bajrama.

On je ispričao da je kroz prozor svoje kuće gladao kako vojnici – među kojima su neki imali goleme šešire, a neki kape – izvode Muhameda Fifića i njegovog sina Damira.

“Fifić je bio član Stranke demokratske akcije (SDA)”, kazao je Imamović, naglasivši da su “izvodili i druge nesrbe”.

Imamović je izjavio da mu je poznato da su ljudi odvođeni u “pilanu, Osnovnu školu ‘Bratstvo i jedinstvo’, u salu Vatrogasnog doma i staru zgradu zatvora”.

Dodao je da mu je poznato da je hrvatsko selo Bilice spaljeno i da je sve stanovništvo protjerano, te je vidio grupu žena i djece iz Bilice.

“Žene su natjerali da pasu travu, za to vrijeme su Srpkinje aplaudirale”, rekao je Imamović.

On je govorio i o dva napada na Kotor, stari grad, istaknuvši da je u prvom napadu ubijen 31 civil, a u drugom napadu 20 civila.

“Od 86, 90 do 18 godina”, kazao je Imamović o starosnoj dobi ubijenih.

Naglasio je da su svi vjerski objekti nesrpskog stanovništva uništeni.

“Sedamnaest džamija, 17 gasulhana, šest mesdžida, četiri ili pet katoličkih crkava… U mom mjestu je minirana džamija i raznesena. (…) Tu noć, 31. decembra 1992. godine, Aleksandar Petrović i Krušić Željko digli su tu džamiju u vazduh i zajedno s njom i mog mrtvog oca”, rekao je Imamović.

Pojasnio je da je njemu i bratu trebalo odobrenje Kriznog štaba da sahrane oca koji je preminuo.

Dodao je da je za silovanje Bošnjakinja 1992. godine čuo poslije rata jer je bio predsjednik Udruženja za raseljena i izbjegla lica iz Kotor-Varoši.

“Čuo sam da su silovane u pilani, sali OŠ ‘Bratstvo i jedinstvo’. Silovane žene su mi pričale”, kazao je Imamović.

On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, koji su optuženi za progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Mejra Hibić, druga svjedokinja na ovom suđenju, ispričala je da je u Večićima ubijen njen suprug, koji je ranije bio ranjen na liniji.

Dodala je da su u napadu na Večiće ubijeni Aiša i Smail Hibić, te još jedan čovjek i dječak, čijih se imena nije mogla sjetiti.

“Fatija i Bejza Hibić zapaljene su u štali, bile su stare, nisu mogle ići”, rekla je svjedokinja Hibić.

Vjekoslav Vujić, treći svjedok Tužilaštava na ovom suđenju, izjavio je da mu je neki vojnik kazao “da su u Grabovici napravili belaj i da nisu uspjeli sve zaštititi”.

Vujić je pojasnio da su u školi u Grabovici bili zarobljenici za koje pretpostavlja da su iz Večića.

“Komadant Novaković je tražio da ljude smjeste u školu, da se obezbijede. Smješteni su u školi po učionicama, 150 do 200 ljudi”, rekao je Vujić.

Na pitanje tužioca Mersudina Pružana kako je on razumio to da je “napravljen belaj”, svjedok je kazao da su vjerovatno prebijeni i tučeni.

Odgovarajući na pitanja Dejana Bogdanovića, branioca Slobodana Župljanina, da li poznaje Župljanina, svjedok je rekao da je “odrastao gledajući u njega”.

Nastavak suđenja je 29. novembra.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao