Peulić i ostali: Minirana džamija s tijelom preminulog u njoj

Bekir Imamović je izjavio da je rat u Kotor-Varoši počeo 11. juna 1992. godine, uoči Bajrama.

On je ispričao da je kroz prozor svoje kuće gladao kako vojnici – među kojima su neki imali goleme šešire, a neki kape – izvode Muhameda Fifića i njegovog sina Damira.

“Fifić je bio član Stranke demokratske akcije (SDA)”, kazao je Imamović, naglasivši da su “izvodili i druge nesrbe”.

Imamović je izjavio da mu je poznato da su ljudi odvođeni u “pilanu, Osnovnu školu ‘Bratstvo i jedinstvo’, u salu Vatrogasnog doma i staru zgradu zatvora”.

Dodao je da mu je poznato da je hrvatsko selo Bilice spaljeno i da je sve stanovništvo protjerano, te je vidio grupu žena i djece iz Bilice.

“Žene su natjerali da pasu travu, za to vrijeme su Srpkinje aplaudirale”, rekao je Imamović.

On je govorio i o dva napada na Kotor, stari grad, istaknuvši da je u prvom napadu ubijen 31 civil, a u drugom napadu 20 civila.

“Od 86, 90 do 18 godina”, kazao je Imamović o starosnoj dobi ubijenih.

Naglasio je da su svi vjerski objekti nesrpskog stanovništva uništeni.

“Sedamnaest džamija, 17 gasulhana, šest mesdžida, četiri ili pet katoličkih crkava… U mom mjestu je minirana džamija i raznesena. (…) Tu noć, 31. decembra 1992. godine, Aleksandar Petrović i Krušić Željko digli su tu džamiju u vazduh i zajedno s njom i mog mrtvog oca”, rekao je Imamović.

Pojasnio je da je njemu i bratu trebalo odobrenje Kriznog štaba da sahrane oca koji je preminuo.

Dodao je da je za silovanje Bošnjakinja 1992. godine čuo poslije rata jer je bio predsjednik Udruženja za raseljena i izbjegla lica iz Kotor-Varoši.

“Čuo sam da su silovane u pilani, sali OŠ ‘Bratstvo i jedinstvo’. Silovane žene su mi pričale”, kazao je Imamović.

On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, koji su optuženi za progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

Mejra Hibić, druga svjedokinja na ovom suđenju, ispričala je da je u Večićima ubijen njen suprug, koji je ranije bio ranjen na liniji.

Dodala je da su u napadu na Večiće ubijeni Aiša i Smail Hibić, te još jedan čovjek i dječak, čijih se imena nije mogla sjetiti.

“Fatija i Bejza Hibić zapaljene su u štali, bile su stare, nisu mogle ići”, rekla je svjedokinja Hibić.

Vjekoslav Vujić, treći svjedok Tužilaštava na ovom suđenju, izjavio je da mu je neki vojnik kazao “da su u Grabovici napravili belaj i da nisu uspjeli sve zaštititi”.

Vujić je pojasnio da su u školi u Grabovici bili zarobljenici za koje pretpostavlja da su iz Večića.

“Komadant Novaković je tražio da ljude smjeste u školu, da se obezbijede. Smješteni su u školi po učionicama, 150 do 200 ljudi”, rekao je Vujić.

Na pitanje tužioca Mersudina Pružana kako je on razumio to da je “napravljen belaj”, svjedok je kazao da su vjerovatno prebijeni i tučeni.

Odgovarajući na pitanja Dejana Bogdanovića, branioca Slobodana Župljanina, da li poznaje Župljanina, svjedok je rekao da je “odrastao gledajući u njega”.

Nastavak suđenja je 29. novembra.