Dosije FHP: Srbija slala izbjeglice iz Hrvatske i BiH na ratište

U novom dosijeu koji je danas objavio FHP kaže se da je u ljeto 1995. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije prisilno mobilisalo oko 10.000 izbjeglica iz Hrvatske i BiH, a zatim ih vratilo na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS) u BiH i Srpske Vojske Krajine (SVK) u Hrvatskoj.

FHP ističe da je vraćanje izbjeglica na ratišta u BiH i Hrvatskoj rezultat dogovora koji je postignut između vlasti Republike Srpske Krajine (RSK), Republike Srpske (RS) i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Prisilna mobilizacija izbjeglica započela je još 1993. godine, kaže se u dosijeu „Prisilna mobilizacija izbeglica“.

U njemu se citira zapisnik sa sjednice Vrhovnog saveta odbrane (VSO), održane krajem 1993. godine, na kojoj je predsjednik Srbije Slobodan Milošević rekao da „postoji čitav jedan korpus vojnih dezertera koji se bave kriminalom po Jugoslaviji, a tamo izbegavaju da brane svoju zemlju (BiH i Hrvatsku)“, te da je „besmisleno da odavde idu dobrovoljci (na linije fronta) a oni (izbeglice) ovde da se šećkaju po Beogradu i Srbiji“.

Ivana Žanić, izvršna direktorka FHP-a, izjavila je da ovo pokazuje kako su srpske vlasti tretirale izbjeglice u ratu.

„Dakle, krajem 1993. već je bilo potpuno jasno kako vlasti u Srbiji percipiraju izbeglice, ne kao nekoga ko je došao na srpsku teritoriju da pronađe spas, već kao nekoga ko je dezertirao iz vojske i ko se u Srbiji, odnosno Saveznoj Republici Jugoslaviji u to vreme, bavi kriminalom i slobodno šeta ulicama“, rekla je Žanić.

Međutim, jugoslovenske vlasti su se bojale da bi ih međunarodne organizacije mogle optužiti za prisilnu mobilizaciju, pa je na sljedećoj sjednici VSO-a Milošević rekao da se dogovorio sa predsjednikom RS-a Radovanom Karadžićem i predsjednikom Narodne skupštine RS-a Momčilom Krajišnikom da upute dopis kojim se traži da njihovi građani budu vraćeni u VRS ili SVK.

Jovana Kolarić, autorka Dosijea, istakla je da su izbjeglice odvođene iz izbjegličkih centara, kuća rođaka, radnih mjesta, studentskih domova, pa čak i sa ulica.

„Među prisilno mobilisanim izbeglicama bilo je ljudi sa regulisanim izbegličkim statusom, ali i onih koji taj status nisu regulisali. Ali bilo je i državljana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji su u nekom periodu svog života živeli ili imali imanje u BiH ili Hrvatskoj, a mobilisan je takođe i manji broj žena“, istakla je Kolarić.

Nakon hapšenja u Srbiji, izbjeglice su isporučivane VRS, SVK ili dobrovoljačkim jedinicama u BiH i Hrvatskoj.

Jedan od njih bio je i Zoran Rajšić koji je na predstavljanju dosijea izjavio da je on iz Hrvatske pobjegao u augustu 1995.

On i njegova porodica otišli su u Banatsko Veliko Selo na sjeveru Srbije, gde su se prijavili kao izbjeglice. Dan kasnije, došla je policija.
„Bilo je oko 12 ili 13 policajaca, autobus i kombi. Rečeno nam je da idemo na front, da se vraćamo tamo … I svi smo bili manje ili više obučeni u vojne uniforme i autobusom smo otišli do Kikinde“, naglasio je Rajšić.

U Kikindi su ih spojili sa ljudima koji su bili uhapšeni na drugim mjestima, te ih odveli u kamp za obuku u Erdutu, kojim je komandovao Željko Ražnatović Arkan.

„Tamo nas je dočekala Srpska dobrovoljačka garda. Ni ‘dobro veče’ ni nešto slično, samo uvredljive reči – da smo izdajice, pijanci i tako dalje“, ispričao je Rajšić.

Dosije FHP-a baziran je na svjedočenju više od 500 mobilisanih izbjeglica ili članova njihovih porodica, kao i na dokazima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i sudskim dokumentima iz više od 120 slučajeva u kojima su ljudi tužili Srbiju za kompenzaciju zbog prisilne mobilizacije.

Žanić je dodala da je FHP zastupao više od 720 ljudi u ovakvim slučajevima.