Članak

Halilović i Veseli: Žalba zbog kazne nesrazmjerne težini djela

28. Oktobra 2019.14:54
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je ukidanje presude kojom je Elfeta Veseli osuđena na deset godina zatvora za ubistvo dječaka, a Sakib Halilović oslobođen jer je propustio da poduzme mjere da izvršilac tog ubistva bude kažnjen.

This post is also available in: English

U Tužilaštvu smatraju da kazna izrečena Veseli nije srazmjerna težini krivičnog djela te da se presuda Haliloviću u oslobađajućem dijelu treba ukinuti.

Veseli je prvostepenom presudom osuđena za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića počinjeno 1992. na području Zvornika.

“Vijeće je utvrdilo da je Veseli ubistvo dječaka izvršila s direktnim umišljajem – pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu iz neposredne blizine”, navedeno je u prvostepenoj presudi.

Halilović je oslobođen optužbe da je u svojstvu komandanta Diverzantskog voda združenih jedinica Liplje-Kamenica posmatrao kako je Veseli izvršila ubistvo, te da je propustio da poduzme mjere da izvršilac tog ubistva bude kažnjen.

Miroslav Janjić, tužilac Tužilaštva BiH, žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH podnio je zbog odluke o sankciji i povrede krivičnog zakona, smatrajući da se presuda Sakibu Haliloviću treba ukinuti u oslobađajućem dijelu, te da je kazna izrečena Elfeti Veseli nesrazmjerna težini krivičnog djela.

“Sakib Halilović imao je de facto i de jure odgovornost nad jedinicom kojom je komandovao, a u toj jedinici bila je Elfeta Veseli”, rekao je Janjić, dodavši kako smatra da je Prvostepeno vijeće donijelo pogrešan zaključak da krivični zakon bivše Jugoslavije ne predviđa komandnu odgovornost.

Prvostepeno vijeće Suda BiH je zaključilo da vid odgovornosti koju je Tužilaštvo BiH stavilo na teret optuženom Haliloviću nije bio propisan Krivičnim zakonom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ).

Janjić je dodao da je identična pravna situacija bila u predmetu “Mensur Đakić i ostali”, gdje je Vijeće zauzelo drugačiji stav.

Lejla Čović, braniteljica Sakiba Halilovića, kazala je kako smatra da ne postoji ni minimum žalbenog osnova za povredu krivičnog zakona.

“Nije jasno u čemu se sastoji propust i kako je doveo do povrede krivičnog zakona. Jedini argument Tužilaštva je neujednačena sudska praksa. Neujednačenost sudske prakse nije predviđena kao žalbeni osnov”, rekla je Čović.

Naglasila je da je pogrešan navod Tužilaštva da je ista situacija bila u predmetu “Đakić i ostali”.

“Đakić je bio komandant na nivou bataljona, a Halilović komandir jednog voda. Tužilaštvo je propustilo da pozove vještaka vojne struke, komandna odgovornost ne može se podrazumijevati, ona mora biti dokazana. U spisu ne postoji nijedan dokaz da je znao za smrt djeteta”, kazala je Čović i zatražila da se žalba odbaci bez razmatranja ili odbije kao neosnovana i da se prvostepena presuda potvrdi u oslobađajućem dijelu.

Odbrana Elfete Veseli zatražila je da se prvostepena presuda ukine i održi suđenje pred Apelacionim vijećem.

“Prvostepena presuda je nerazumljiva i nezakonita – procesnopravno i materijalnopravno”, rekla je Vasvija Vidović, braniteljica optužene Veseli.

Naglasila je da je mijenjanjem optužnice u dijelu o načinu i sredstvu izvršenja djela došlo do povrede prava na odbranu. Vidović je istakla da je u ovom postupku vještak-patolog bio doktor koji je saslušan kao svjedok.

“Ova presuda se zasniva na dokazima dobivenim teškim povredama ljudskih prva, radi se o iskazima zarobljenih i zlostavljanih muslimana, koji nisu preživjeli ta mučenja. Optužena je osuđena na osnovu čula-kazala dokaza. Zanemareni su dokazi koji upućuju na drugačiji zaključak”, rekla je Vidović.

Mirna Delalić, također braniteljica optužene, kazala je da ne postoji nijedan dokaz da je optužena pobjegla ili da se krila.

Optužena Veseli je rekla da se nada da će Apelaciono vijeće “ispraviti fatalnu grešku”.

“Da ne idemo dalje da je ispravljamo. Nadam se da ste shvatili težinu muke koju ja proživljavam. Nadam se da ćete raditi u ime pravde”, kazala je Veseli.

Apelaciono vijeće Suda BiH odluku će donijeti naknadno.

 

Albina Sorguč


This post is also available in: English