Ponedjeljak, 24 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Svjedočeći u korist Odbrane optuženog Obrada Poluge, svjedok Momo Lorić je ispričao da se iz Čačka 1992. vratio kada je formirana Goraždanska brigada VRS-a te da je do januara naredne godine bio na lokalitetu Okolišta (općina Foča).

Dok je boravio na toj lokaciji, rekao je svjedok, tu je bilo sjedište Interventne čete Višegradske brigade VRS-a, te su neki od komandira te čete bili Obrad Poluga i Dragan Šekarić.

Na Sjemeć, kako je kazao, odlazi 10. januara 1993., kao komandir Izviđačkog voda. Tada su, prema njegovom kazivanju, zauzimali borbeni položaj, vršili izviđačka dejstva te su obezbjeđivali vojnike koji su vršili utvrđivanje linija.

“U jednom trenutku se stvorila potreba za utvrđivanje položaja i Interventna četa je došla gore. Jedan dio Interventne čete je bio sa mnom u kući – od Obrada Poluge, a dio od Bobana je bio u drugim kućama”, izjavio je Lorić, pojasnivši da su Izviđački vod i Interventna četa imali neke zajedničke aktivnosti, te da su ponekad išli u izviđanje prema neprijateljskim linijama.

Kako je rekao, Obrada Polugu i vojnike je često viđao jer su bili zajedno u kući, a na referisanjima je viđao i ostale komandire odjeljenja i vodova.

On je izjavio da je zima bila jako teška te je prohodnost puteva bila loša i nije bilo bezbjedno putovati. U tom periodu, prema svjedokovim saznanjima i naređenju komande, niko nije smio napuštati Sjemeć i položaje.

“Obrada sam viđao tu, svaki dan, noću smo igrali remija. Za njega mogu da tvrdim jer je bio u kući… Interventna četa je na Sjemeću bila sigurno oko mjesec. Možda su polovinom marta 1993. godine otišli u svoju matičnu bazu u Višegrad”, naveo je svjedok.

Lorić je dodao da je preko radija ili na referisanju čuo za otmicu putnika u Šrpcima, ali da nije čuo ko je to uradio jer nisu mnogo to komentarisali te su imali “neke svoje zadatke”.

Za ubistvo 20 putnika otetih 27. februara 1993. godine iz voza u Štrpcima optuženi su Luka Dragičević, Boban Inđić, Obrad i Novak Poluga, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović, Petko Inđić, Radojica Ristić, Vuk Ratković i Miodrag Mitrašinović.

Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade VRS-a, Inđić komandir Interventne čete ove brigade, a ostali optuženi pripadnici ove čete.

Suđenje se nastavlja 27. septembra.

* Ovaj članak je izmijenjen. U ranijoj verziji je u prvoj rečenici navedeno da je svjedok sa optuženim bio do maja. Svjedok je rekao da je sa optuženim bio do marta 1993. godine.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao