Alija Fitozović je kazao da su dovođeni srpski zatočenici iz škole u mjestu Mahala (opština Orašje) i da su obavljali poslove zajedno sa radnim vodom sastavljenim uglavnom od mještana hrvatske nacionalnosti. Prema njegovim riječima, za dovođenje zatočenika slao bi se zahtjev Operativnoj grupi Istočna Posavina, odnosno nadređenoj brigadi.
Fitozović, koji je bio načelnik inženjerije u 104. brigadi HVO-a, rekao je da je viđao zatočenike sa pripadnicima radnog voda kako kopaju rezervne linije, koje su od prve linije bile udaljene 150 do 500 metara.
Svjedok je kazao da je optuženi Marko Blažanović bio pomoćnik komandanta za obavještajne poslove u 104. brigadi. On je potvrdio da se potpisi Blažanovića za komandanta nalaze na četiri dokumenta koja mu je predočio tužilac Milanko Kajganić. Predočeni dokumenti iz decembra 1992. godine su zahtjevi za odobrenje korištenja zarobljenika i izvještaji o poginulim i ranjenim.
Fitozović je potvrdio da je preuzeo obavezu da sahrani jednog od poginulih zarobljenika. Dodao je da su “svi jednako ginuli” prilikom obavljanja radova, kao i da su isto jeli i pili.
Odbrana Blažanovića predočila je svjedoku takođe četiri dokumenta, na kojima su se, kako je rekao, za komandanta potpisali načelnik Štaba i on lično.
Na pitanje braniteljice Branke Praljak ko je određivao ko će se potpisati u odsutnosti komandanta, Fitozović je objasnio da su se oficiri mijenjali na dužnosti dežurnog operativnog i da su u tim situacijama potpisivali dokumente.
Za progon srpskog stanovništva ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama u Orašju, osim Blažanovića, optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju.
Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Iljo Dominković, koji je bio pomoćnik komandanta za informativno-propagandne poslove u Drugoj bojni 106. brigade, koja je djelovala na području Orašja.
Svjedok, koji je rodom iz Bukove Grede, kazao je da su srpski stanovnici tog sela stavljeni u izolaciju i da je bio iznenađen količnom oružja pronađenog kod njih.
Dominković je rekao da je optuženi Joso Nedić bio zamjenik komandanta Druge bojne, a od kraja 1992. komandant te jedinice. Svjedok je kazao da je, u okviru svojih dužnosti, obilazio zonu odgovornosti Druge bojne nekoliko puta sedmično.
Na pitanje Nedićeve braniteljice Lejle Čović, svjedok je odgovorio da nikada nije vidio ni čuo da su srpski zatvorenici dovođeni na radove u zonu Druge bojne, kao ni da je bilo poginulih ili ranjenih.
Suđenje se nastavlja 11. septembra.
