Kuzmanović i ostali: Prepoznao glas optuženog

Hasan Iriškić je rekao da je radio u policiji u Tesliću do aprila 1992. godine, kada je bošnjačkim i hrvatskim policajcima postavljen uslov da pređu u srpsku policiju.

On je kazao da su se mještani njegovog sela Barići dogovarali da organizuju odbranu nakon napada na naselje Senjak 4. juna, a sutradan je vršen pretres i predao je službenu pušku i pištolj. Kako je napomenuo, policajac mu je rekao da se skloni, jer će biti uhapšen.

Iriškić je kazao da se skrivao u kući i da su tri puta dolazili po njega i da su poručili da će mu odvesti djecu ako se ne preda. Kada su došli četvrti put, odlučio je da pođe u policiju. Tada je, kako je naveo, na cesti vidio Markočevića, Đukića i još dvojicu.

Svjedok je rekao da je prenoćio u policiji, gdje je zatekao i druge privedene, a potom su, zajedno s ljudima iz pritvora prekoputa, odvezeni u objekat Teritorijalne odbrane (TO).

Ispričao je da su uslovi boravka bili loši, da su im jednom ubacili suzavac i da su ih udarali. Napomenuo je da ih je jednom bilo 128. Prisjetio se Rasima Galijaševića, koji je bio predsjednik Opštine i direktor.

“Kaže: ‘Nemoj se sekirati. Ovo je dva-tri dana i gotovo.’ Tačno je njemu bilo tri dana”, izjavio je svjedok i dodao da je Galijašević odveden s još dvojicom i da se nikad nisu vratili.

Iriškić je kazao da su ga jednog dana sa još dvojicom zatočenika odveli u policiju na ispitivanje kod kolege kojeg je poznavao i koji mu je rekao da mu ne može pomoći.

Dok su sjedili, kako je naveo, čuo je kako neko govori: “Onog u 19. prebij, samo da ostane živ.’ Svjedok je kazao da je to bio glas Marinka Đukića.

Kako je izjavio, ušao je inspektor Gagović iz Doboja, koji ga je pitao otkud on tu, te istjerao momka koji je takođe bio došao. Iriškić je rekao da ga tada nije niko dirao, dok su druga dvojica s kojima je doveden bila pretučena.

Po povrtaku, kako je ispričao, izveden je i dvojica su ga udarala. Na glavi je imao veliku oteklinu.

Iriškić je kazao da je u logoru bio do 18. juna 1992. godine, kada mu je jedan rekao da će, ako ne izađe, to veče biti ubijen. Izveden je i autom ga je vozio Nenad Dević, a do njega je sjedio jedan čovjek, koji mu je, kako je naveo, kazao: “Dobro znaj, htjeli su te ubiti Đuka i Predo, a spasili su te Žićo i Aleksa Jović.”

Markočeviću i Đukiću se sudi sa Dušanom Kuzmanovićem za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva opštine Teslić – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir SJB-a, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Na pitanja Odbrane, Iriškić je rekao da je sa Kuzmanovićem bio u korektnim odnosima prije i poslije rata i da je bio iznenađen saznanjem da se protiv njega vodi istraga.

Svjedok se u vezi s nekim događajima nije mogao sjetiti uniforme pojedinaca, iako ga je Odbrana podsjećala da je spominjao Vojnu policiju.

Na pitanje da li je kod pojedinih lica u Barićima pronađeno automatsko oružje, svjedok je kazao da ne zna.

On je potvrdio da su Besim Kopić zvani Rambo i još neki bili postavili barikade u Barićima i da su vratili Predu i Đuku. Kopić je, prema svjedoku, bio doveden u logor, i jedva je hodao.

Suđenje se nastavlja 29. jula.