Matuzović i ostali: Ljudima u školi ništa se nije dešavalo

Zijad Agančetović, bivši pripadnik Četvrte bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), čiji je zapovjednik bio Ivo Oršolić, izjavio je da je sredinom augusta 1992. godine dobio raspored da se javi u postrojbu Vojne policije u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali kod Orašja.

Zapovjednik Vojne policije bio je Pero Vincetić, kazao je svjedok, a od drugih pripadnika on je čuo za Antu i Matu Živkovića i Stjepu Đurića.

U početku svjedok je, kako je rekao, bio raspoređen da u jednoj od učionica škole čuva osobe koje su kršile pravila na liniji, a radio je i na obezbjeđenju vojne skele na granici.

“Po padu Bosanskog Broda, u Osnovnu školu došli su stariji ljudi srpske nacionalnosti u izolaciji. Odakle su ti ljudi bili, ne znam. To su bili stariji ljudi, muškarci i četiri do pet žena. Bili su u civilnoj odjeći, smješteni u fiskulturnoj sali. Hranu smo im mi nosili. Uvijek ih je neko od kolega naših čuvao”, posvjedočio je on.

Kako je kazao, on je jednom ili dva puta obezbjeđivao ljude i nastojalo se da se tu održi mir te im je trebalo pomoći – dati vode ili izvesti ih u WC. Prema njegovim riječima, tim ljudima se ništa nije dešavalo i nisu izvođeni.

Predočen mu je zapisnik iz istrage u kojem stoji da je izjavio kako je Vojna policija direktno odgovarala zbornom području kojim je zapovijedao Đuro Matuzović. Svjedok je pojasnio da ako tako stoji, onda je rekao, te da je zborno mjesto bila najviša vojna instanca te je pretpostavio da je tako.

Dodao je da mu nije poznato je li u školi bilo ratnih zarobljenika, pojasnivši da nije pitao za njihovo svojstvo.

Za progon srpskog stanovništva ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju.

Svjedok Pejo Delić je ispričao da se početkom aprila 1992. godine uključio u odbranu Orašja, u postrojbama 106. brigade Prve bojne.

Izjavio je da je početkom ratnog stanja raspoređen u Četvrtu satniju kao vojnik, te da je formiran Krizni štab. Prema njegovim riječima, Matuzović je morao da prihvati dužnost zapovjednika jednog od zapovjedništava.

Kazao je da je postojala Vojna policija, koja je formirana uz saglasnost Kriznog štaba, i da je Pero Vincetić bio zapovjednik.

Ispričao je da je Vojna policija namjeravala zauzeti zgradu policije i da je tada “malo falilo da Tadu i Marka ubiju”.

“Poznato mi je da je pred kraj četvrtog mjeseca došlo do rata, gdje je srpska postrojba ušla u Vidovice. Po mom saznanju, zatekli su i ubili blizu 40 osoba”, rekao je svjedok.

Izjavio je da je nakon toga čuo da se na ulici spremala odmazda prema srpskom stanovništvu, te da je od glavnog stožera općine naređeno da se srpsko stanovništvo skloni. Kako je rekao, on nikada nije ulazio u prostorije gdje su ti ljudi boravili.

Čuo je da su bili u sportskoj dvorani u Orašju i Osnovnoj školi u Donjoj Mahali.

Također se prisjetio da su ti ljudi dva dana proveli u njegovoj ulici i da su kopali rovove. Tvrdi da ih za to vrijeme nije niko dirao.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, rekao je da je Tado Oršolić u oktobru 1992. dobio informaciju da nije više načelnik policije, a umjesto njega je došao Mato Josić.

Naredno ročište zakazano je za 10. juli.