Bošnjak i ostali: Teško vrijeme u Bileći

Svjedoci Božidar Lero, Mladen Milošević i Milan Samardžić ispričali su kako su u ljeto 1992. godine bili vojni policajci u kasarni u Bileći, gdje je također postojao i sabirni centar.

Božidar Lero je istakao da pretpostavlja kako su u jednom dijelu tog centra bili ratni zarobljenici, a u drugom civili.

“Nisam imao zadataka prema licima u sabirnom centru”, kazao je svjedok, dodavši da je bilo problema s “dobrovoljcima iz Srbije” koji su tih dana ulazili naoružani u kasarnu.

Za optuženog Bošnjaka svjedok Lero je rekao da ga poznaje iz srednje škole, a Đajića iz osnovne. Napomenuo je i da mu je poznato kako je Đajić bio u Bilećkoj brigadi.

Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, svjedok je kazao da je dužnost Vojne policije bila da čuva osobe u sabirnom centru, ali da on to lično nije radio. Nije mu poznato da je neko od tih osoba maltretiran.

Lero je naglasio da je tada bilo teško vrijeme u Bileći i da se oskudijevalo u svemu.

Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću je na teret stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike. Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.

Mladen Milošević je rekao kako se pričalo da su u sabirnom centru u periodu od aprila do kraja augusta 1992. zatvoreni ratni zarobljenici sa dubrovačkog i mostarskog ratišta, kao i civili, ali da civile nije vidio.

On je kazao da su zatvorenici dovođeni u zgradu komande Hercegovačkog korpusa vjerovatno na razgovor, dodavši da nije primijetio da je Bošnjak to radio. U unakrsnom ispitivanju Milošević je rekao da su Mićo Grubačić, kojeg je prepoznao u sudnici, i Ilija Đajić jednom ili dva puta dovodili zatvorenike na ispitivanje.

Optuženog Bošnjaka svjedok je, kako je kazao, upoznao prije, a Grubačića i Đajića tokom rata. Istakao je da ne poznaje osobu po imenu Miloš Mavrak.

Treći svjedok Milan Samardžić ispričao je kako je oko dvadeset dana krajem juna i krajem jula 1992. godine radio na obezbjeđenju u sabrinom centru gdje su bili ratni zarobljenici. Naglasio je da, dok je bio tu, nije vidio zatvorene civile.

On je pojasnio da je vojnim policajcima, prilikom vođenja zatvorenika na kupanje, vojska u kasarni “dobacivala pogrdne riječi”.

Svjedok je rekao i da su se zatvorenici i pripadnici Vojne policije hranili iz iste kuhinje, kao i da su zatvorenici imali zdravstvenu njegu, te su mogli uzeti vode kada su htjeli.

Samardžić je istakao da mu nije poznata osoba po imenu Miloš Mavrak.

Suđenje će se nastaviti 9. jula.