Migrante ne gledaju kao ljudska bića dok ih tuku na balkanskim granicama

Pakistanac Ali je s grupom prijatelja uspio u aprilu iz Bosne i Hercegovine doći do Hrvatske, nakon čega je šest dana pješačio prema Sloveniji. 

“Policajci su nas uhvatili i nakon toga doveli u policijsku stanicu. U policijskoj stanici smo bili četiri sata kao zatvorenici i nakon toga (…) oni su nas tukli”, kaže on za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) u Bihaću, gdje se trenutno nalazi više od 5.000 migranata i izbjeglica koji pokušavaju preći hrvatsku granicu. 

“Policija nema srca. Oni ne žele vidjeti da su to ljudska bića. Stvarno je užasno.”

Prema podacima UNHCR-a, UN-ove agencije za izbjeglice, u aprilu ove godine oko 3.600 migranata i izbjeglica, uglavnom iz Afganistana i Irana, registrovano je u Srbiji. Prošle je godine Bosna i Hercegovina registrovala njih 25.000, iako je samo 3.500 odabralo da ostane u BiH, dok su se ostali brzo prebacili u Hrvatsku. 

No Name Kitchen (NNK), nevladina organizacija za pomoć migrantima i izbjeglicama, smatra da je policijsko nasilje u porastu. 

Od maja 2017. do maja 2018. godine NNK je zabilježila 215 prijavljenih slučajeva takozvanog vraćanja koje stručnjaci nazivaju push-back migranata u Srbiju, od kojih je 45 procenata uključivalo i fizičko nasilje, a hrvatska policija je od maja 2017. do decembra 2018. godine vratila 141 migranta iz Hrvatske u BiH, izvještava NNK. Od tog broja, 84 posto slučajeva je uključivalo nasilje. 

“Na granicama ih tuku palicama. Također, udaraju ih šakama. Svake sedmice imamo mnogo slučajeva ljudi koje tuku palicama, s fizičkim nasiljem, kao i verbalnim nasiljem, i neki od njih su se onesvijestili dok su ih tukli”, kaže Diego Menjibar, aktivista NNK-a.

Menjibar se nalazi u napuštenoj fabrici u Šidu, koja je sada puna šatora za migrante i izbjeglice. Otprilike 100 njih prođe kroz kamp svakog dana. 

“Mi razgovaramo s ljudima i slušamo šta nam kažu i svaki put je sve gore i gore”, ističe on. 

Hrvatske vlasti su negirale da je policija koristila nasilje nad migrantima i izbjeglicama, rekavši za BIRN da su takve optužbe najčešće izmišljene.  

Bijeg od nasilja u nasilje

Novinari BIRN-a su s velikim brojem izbjeglica i migranata u Srbiji, BiH i Sloveniji razgovarali o njihovim iskustvima s hrvatskom policijom. Većina je tražila da se ne koriste njihova puna imena. 

Neke od osoba s kojima je BIRN razgovarao rekle su da su bježale od represije u svojim zemljama. 

Palestinac Nue, koji se nalazi u Šidu, kaže: “Ja nemam zemlju jer ja sam iz Palestine (…) Imam isprave samo da potvrdim da sam iz Palestine.”

Nue priča kako ga je uhvatila hrvatska policija kada je pokušao preći granicu. Pokazuje na posjekotinu na glavi. 

“Kada me on [policajac] hvata, on uradi ovo”, govori pokazujući kako ga tuku. “Moram ostati u šatoru, jer možda imam problem s glavom pošto su [batine bile] vrlo snažne.” 

Drugi čovjek u Centru u Šidu rekao je da je policija također bila nasilna prema njegovoj ženi, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće kada je BIRN razgovarao sa ovim parom. 

“Njih nije briga je li ona trudna ili nije”, kaže on. “U njima nema ljudskih kvaliteta, razumijete. Nikad nisam vidio takve ljude.”

U aprilu ove godine švicarska stanica SRF i ekipa TV programa “Rundschau” provela je tri sedmice na terenu na granici između BiH i Hrvatske razgovarajući s migrantima i izbjeglicama u trenutku njihovog vraćanja od hrvatske policije. Oni su objasnili da su takva vraćanja nelegalna.

“Bukvalno sam trčala za tim ljudima kada su došli dolje [nakon deportacije]”, kaže za BIRN novinarka SRF-a Nicole Vögele. “Bila sam svjesna da ono što sad stvarno trebamo jeste cjelokupna linija dokaza.”

U maju je SRF emitovao prilog koji prikazuje hrvatsku policiju kako tjera migrante i izbjeglice natrag u BiH. Vögele napominje da su mnogi zadobili povrede na nogama jer ih je policija tukla palicama.  

“Većina njih mi je pokazivala [donje] dijelove nogu”, kaže Vögele. “Nakon dva dana pitala sam ih ima li ikakvih tragova, jer samo sat nakon batina, kao što možete i zamisliti, vidi se samo malo crvenila. Ali dva dana kasnije je jasno vidljivo.”

U prilogu SRF-a afganistanska porodica, u kojoj ima i male djece, govorila je kako je u šumi zaustavljena od hrvatskih policajaca.  

“Uperili su u nas puške i rekli: ‘Stoj!’ Bili smo veoma uplašeni i plakali smo”, kaže najstarije dijete. Kada je porodica zatražila azil, policajci su se smijali i rekli da će im dati “bosanski azil”, misleći na to da će ih vratiti nazad u BiH. 

Dokazi o brutalnosti

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila, NVO sa sjedištem u Srbiji, također je skupio opsežne dokaze o brutalnosti hrvatske policije. 

Krajem aprila, direktor Centra Radoš Đurović rekao je da su slučajevi nasilja bili u porastu.

Ova NVO je također prikupila dokaze o migrantskim porodicama, uključujući i one s djecom, koje su izgladnjivane i iscrpljene, te od mađarske policije ilegalno vraćene nazad u Srbiju.  

Ured pučkog pravobranitelja u Hrvatskoj tvrdi da je reagovao u više od 50 slučajeva u vezi s izbjeglicama i migrantima. 

Ti slučajevi “često uključuju pritužbe po raznim osnovama, uključujući i postupanje policije”, stoji u pisanom odgovoru tog ureda BIRN-u.

Većina pritužbi odnosi se na hrvatsku i mađarsku policiju. 

“Pritužbe se odnose na razne vrste nasilja, od udaraca rukama i palicama do ugriza službenih pasa”, navodi se iz Ureda. 

U lokalnom Domu zdravlja u Bihaću tvrde da svakog mjeseca ima do deset slučajeva nasilnih povreda, “ali su povrede nanesene od raznih lica, u međusobnim sukobima migranata, od strane trećih osoba i/ili policije”.

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Hrvatske navodi kako je razmotrilo sve pritužbe o navodnim prisilnim mjerama protiv migranata i da nijedna od njih nije zahtijevala daljnju krivičnu istragu. 

“U svim ovim slučajevima obavljene su detaljne inspekcije na terenu u policijskim upravama i do sada ni u jednom slučaju nije pronađeno da policajci koriste sredstva sile nad migrantima”, rečeno je za BIRN.

Ministarstvo ističe svoje poštivanje temeljnih prava i dostojanstva migranata i da je koristilo “propisane procedure za vraćanje u zemlju iz koje su nelegalno ušli u Republiku Hrvatsku”.

“Migranti najčešće lažno optužuju policajce za nasilje, očekujući da će im te optužbe pomoći u novom pokušaju da uđu u Republiku Hrvatsku i nastave svoj put ka odredišnim zemljama”, kažu oni. 

U BiH je glasnogovornik policije Unsko-sanskog kantona (USK) izjavio da policija nije zaprimila nikakve pritužbe zbog nasilja policajaca nad migrantima i izbjeglicama. 

Marokanac Ahmed je protekli mjesec proveo u migrantskom kampu u malom srbijanskom pograničnom gradu Šidu. Prisjeća se tortura koje je prošao na putu. 

“Oni pojačaju muziku i počnu nas tući, jednog po jednog. Palicama, električnim palicama…”, priča Ahmed i dodaje da je nekoliko puta pokušavao preći obližnju granicu s Hrvatskom, pretrčavajući “izazov” koji je među migrantima poznat kao “Igra”, ali je svaki put vraćen od hrvatske policije.

“Uhvate me i vrate me nazad, pretuku me i vrate me nazad”, kaže za BIRN. “Izađu iz auta, jedan po jedan, i počnu to raditi sve dok ne počneš vrištati, ali te niko ne čuje.”