Matuzović i ostali: Odvođenje na radove po naređenju

Danijel Mikić je rekao da je bio pripadnik Treće bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i da je Vojna policija dobila zadatak da od civilne policije preuzme čuvanje zatvorenika u fiskulturnoj sali škole u Orašju. Prema njegovim riječima, to je bilo poslije “pada Broda” u oktobru 1992. godine.

Svjedok je kazao da je naređenje za preuzimanje obezbjeđenja zatvorenika izdala centralna Vojna policija, na čijem je čelu bio Pero Vincetić. On je naveo da je u Orašje iz Donje Mahale prebačeno oko 150 ljudi, da su bili stariji i s povredama, te izmoreni i iscrpljeni.

Mikić je ispričao da je jedan čovjek imao zapuštenu ranu na nozi i da je otišao kod Đure Matuzovića, koji je bio komandant Operativne zone.

“Rekao mi je da poduzmem sve što se može poduzeti, ali da moram ići u sanitet Bojne”, prisjetio se svjedok.

Na osnovu potvrde koju mu je predočio tužilac Milanko Kajganić, on je potvrdio da je 45 zatvorenika bilo kod ljekara. Kazao je da su zatvorenici vođeni da “raščišćavaju”. Prema njegovim riječima, na radove su vođeni na osnovu zahtjeva centralne Vojne policije i o tome su sačinjavani izvještaji. Prema njegovim riječima, tražili su da idu raditi.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Svjedok Mikić je rekao da je nakon izvjesnog vremena obezbjeđenje zatvorenika vraćeno civilnoj policiji. Na pitanje Odbrana, on je kazao da o tome nije razgovarao sa optuženim Tadom Oršolićem i Markom Dominkovićem.

Svjedok Mato Marić rekao je da je bio na čelu odjeljenja od pet vojnih policajaca u Drugoj bojni. Ispričao je da je srpske zatvorenike po nalogu “satnika” odvodio iz Donje Mahale na radove.

“Dođem po njih kamionom. To je za njih bio izlet. Odvedem ih na bojišnicu. Radili su pobočne tranšeje… Tražili su da dođem ranije po njih. Bolje im je bilo sa mnom nego tamo”, kazao je Marić.

Napomenuo je da su neki bili “loše” i oni nisu radili. Marić pretpostavlja da su bili loše jer ih je neko maltretirao. On je izjavio da je zatvorenicima davao cigarete i hranu. Kako je naveo, s njima su radili i pripadnici radnog voda, sastavljenog od mještana. Precizirao je da radovi nisu bili na prvoj liniji.

Marić je rekao da niko od zatvorenika koje je on vodio nije ranjen ili poginuo. Ispričao je da je jedan zatvorenik htio pobjeći i da je poginuo kada su zapucali i s jedne i s druge strane. Svjedok je kazao da je o tome izvještaj podnio Peri Konju iz Vojne policije i komandiru svoje satnije.

Suđenje se nastavlja 29. maja.