Haški osuđenik rekao da je Šušnjar bio dobar čovjek

Mitar Vasiljević, kojeg je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu, rekao je kako je bio optužen da je s Milanom i Sredojom Lukićem zapalio kuću u Pionirskoj ulici, no da je oslobođen za to djelo. Pojasnio je da u vrijeme optužnice bio u bolnici u Užicu, te da je na te okolnosti imao svjedoke i medicinsku dokumentaciju.

Vasiljević je posvjedočio da je 14. juna 1992. godine slomio nogu, te je u večernjim satima odveden u bolnicu u Užice. Istoga dana, prije nego je slomio nogu, kako je rekao, vidio je grupu Bošnjaka iz Koritnika u Pionirskoj ulici, te naglasio da je s prijateljem i još nekoliko osoba konzumirao alkohol. Svjedok je negirao i da je tog dana dolazio pred kuću Adema Omeragića i Jusufa Memića.

Vasiljević je kazao da je optuženi Šušnjar u maju i junu 1992. vozio hljeb za vojničku kuhinju, kao i hranu. On je pojasnio da je u tom periodu bio šef kuhinje u Prelovu, a da je Šušnjar bio plašljive prirode i da nije smio voziti večeru jer se noću išlo kroz šumu.

Negirao je da je Šušnjara viđao u društvu Milana i Sredoje Lukića, kao i da je optuženi bio s njima u formaciji. Haški tribunal je za zločine počinjene u Višegradu osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu, a Sredoja Lukića na 27 godina zatvora.

“Znam ga kao mirnog čovjeka, dobrog, htio je pomoći”, rekao je Vasiljević za optuženog.

Optužnica tereti Radomira Šušnjara da je sredinom juna 1992. učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine bošnjačkog stanovništva iz sela Koritnik, koji su bili zatvoreni u jednoj kući u Pionirskoj ulici. Kako se navodi, civile su natjerali da pređu u drugu kuću, na koju su pucali i zapalili je, ubivši zatvoreno stanovništvo.

Slavko Gavrilović je rekao da misli kako je u junu 1992. vojna kuhinja bila u mjestu Blace, te naglasio da je viđao svaki dan kad je bio na liniji optuženog koji je vozio hranu.

“Bio je veoma strašljiv čovjek”, kazao je svjedok za optuženog, kojeg je godinama poznavao i zvao ga Lalco.

Svjedokinje Zora Trifković i Radojka Savić su navele kako su prije rata radile u istoj firmi s optuženim, koji je razvozio hljeb. Pojasnile su i da je on u junu 1992. vozio hljeb vojsci u Prelovo.

Trifković je naglasila da je 13. juna 1992. poginuo njen djever, kao i suprug od svjedokinje Savić, a da je optuženi tog dana razvozio hljeb.

“On je bio jako omiljen. O Radomiru nikad niko od kolega nije mogao reći nešto loše. Uvijek je bio spreman da pomogne”, rekla je Trifković, dodavši da su ga u firmi svi zvali Šule.

Svjedokinja Savić je za optuženog rekla da je bio uzor u firmi, ali i uplašen u junu 1992., pojasnivši da mu “nije odgovaralo to što se dešavalo”. Dodala je i da je optuženi 14. juna iste godine bio na sahrani njenog supruga koji je poginuo dan ranije. Šušnjar se u sudnici zahvalio svjedokinji na njenom iskazu.

Peta svjedokinja Dragica Vojnović je pojasnila da je Šušnjar bio prijatelj s njenim ocem, te da ga poznaje još od prije rata. Istakla je da ga je u maju i junu 1992. viđala u selu Blace gdje je bila vojna kuhinja, te dodala da je on vozio hranu za vojsku.

“Radomira Šušnjara bih opisala kao jednog mirnog i normalnog čovjeka koji ne bi mrava zgazio”, rekla je svjedokinja.

Svjedoci su na današnjem ročištu kazali kako je Šušnjar uvijek bio uredan – obrijan i ošišan, prosijed te da je imao brkove. Negirali su da su tada primijetili smetnje u njegovom hodu.

Suđenje će se nastaviti 6. maja.