Miralem Trebović je posvjedočio da je u kasarnu u Bileći prebačen u junu 1992. nakon što je prethodno priveden u Nevesinju, gdje je proveo noć u Policijskoj stanici.
“Uveli su nas u prostoriju, glavu smo okrenuli zidu, psovali su nam i tukli nas pendrecima po leđima i glavi. Tu su nas bili do iznemoglosti. Bilo je četiri-pet policajaca. Mavrak Miloš je najviše udarao. Po licu sam bio krvav”, kazao je svjedok i dodao da su poslije prebačeni u drugu prostorju, gdje je bilo do 100 ljudi, ali da se nisu usuđivali ići u WC jer su stražari čekali s palicama i udarali po glavi.
Nakon što je po dolasku u kasarnu pretučen, svjedoka je, kako je naveo, pet ili šest dana kasnije tukao Bošnjak.
“Izveo me da ribam hodnik, dao mi je kantu i krpu. Išao je oko mene, udarao me čizmama, psovao. Udario me 20 puta dok sam čistio i bio na koljenima, a ne smiješ ništa reći”, izjavio je svjedok.
Pojasnio je da se kasnije u kasarni pojavio policajac iz Nevesinja i da je njega pitao: “Ko je onaj?”, misleći na muškarca koji ga je izveo da čisti hodnik, i da mu je odgovorio da je to Bošnjak.
Potvrdio je svjedok i da je na fotodokumentaciji prepoznao Mavraka, kako je kazao, po fizionomiji, ali da Bošnjaka nije mogao.
Svjedok je Odbrani rekao da kada ga je Bošnjak izveo da čisti pod, niko nije bio prisutan osim njih dvojice, kao i da za vrijeme njegovog boravka u kasarni nije dolazio “Crveni krst”.
Za Mavraka je kazao da ga je prepoznao po izgledu, ali i da ga “pamti po degeneku”, te da se preko njegovog rođaka raspitivao da li je optuženi bio u Bileći, kao i da ga je u kasarni viđao skoro svaki dan.
Bošnjaku, Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću je na teret stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike. Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.
Vještak medicinske struke doktor Hamza Žujo je rekao da je nalaze i mišljenje o povredama oštećenih sačinio po nalogu Tužilaštva, na osnovu medicinske dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju.
Tako je u nalazu navedeno da su teške tjelesne povrede konstatovane kod Mileta Azinovića i Rezalija Lizde, lakše povrede kod Marinka i Ivice Pažina, Ibre Sabljića, svjedoka A-5 i Mirsada Kljake, koje su, prema Žujinim riječima, mogle biti nanesene stisnutom pesnicom, mada nije isključen ni udarac obuvenom nogom.
Kod Andrije Pavlovića je evidentirana ustrjelna rana na glavi, a vještak se nije mogao izjasniti o stepenu povreda, navodeći da je nanesena vatrenim oružjem, dok je Žujo za Sabita Sarića kazao da je imao na uvid potvrdu o smrti, ali da se o uzroku nije mogao izjasniti bez obdukcionog nalaza.
Nastavak suđenja je 2. aprila.
