Kuzmanović i ostali: Međusrpski sukob u Tesliću

u tom gradu došlo do “srpsko-srpskog” sukoba zbog čega je i otišao tamo nakon sastanka u dobojskom Centru javne bezbjednosti (CJB).

Dušan Živković, nekadašnji inspektor Službe državne bezbjednosti u Doboju, prisjetio se da je prema Tesliću krenuo s nekim oficirima bezbjednosti i da su najprije došli u komandu Teslićke brigade gdje su zatekli dežurnog koji im je rekao da su neki oficiri uhapšeni, a neki su na pregovorima.

“Krenuli smo prema stanici gdje nas vojna policija zaustavlja i razoružava. Bila je naelektrisana atmosfera. Neko od vojnih policajaca me udario kada mi je oduzimao pištolj. Bio je ispred špalir Vojske Republike Srpske, htjeli su da nas tuku”, kazao je svjedok.

Pojasnio je da je došlo do “srpsko-srpskog” sukoba, odnosno da nije došlo do konflikta s drugim licima, nego međusobnog. Po ulasku u kancelariju načelnika Dušana Kuzmanovića, svjedok kaže da je zatekao neke policijske službenike sa povredama, ali optuženog nije bilo.

“Saznao sam da su optuživali ljude koji su došli iz Doboja da su činili zločine, pljačkali, silovali. Govorili su uopšteno da su to Dobojlije. Na načelnikovom stolu je bila naredba komande operativne grupe Doboj da se ti ljudi upućuju u Teslić, ali se ne mogu sjetiti sadržaja. Saznao sam da su ti ljudi iz Doboja uhapšeni i pretučeni, optuživali su ih za neka nedjela”, ispričao je svjedok.

Naglasio je kako je naknadno saznao da je načelnik teslićkog Kriznog štaba tražio od Operativne grupe neku vrstu pomoći, zbog čega su ti ljudi poslani.

Živković je pojasnio kako je prethodno u Teslić poslao službenika državne bezbjednosti da prikuplja podatke i da o tome njega obavještava, što je ovaj učinio jednom ili dva puta kroz službene zabilješke.

Odbrani je svjedok rekao da se ne sjeća sadržaja, da je u to vrijeme Teslić pripadao banjalučkoj regiji jer je Doboj bio izolovan, i da je hapšenja krajem juna 1992. vršila “grupa iz Banje Luke”.

Kuzmanovića, Predraga Markočevića i Marinka Đukića optužnica tereti da su, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Teslića, učestvovali u planiranju, pripremanju, te izvršenju progona, kao i da su nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca koji su, zajedno s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i VRS-a, vršili napade i progone stanovništva u mjestima nastanjenim većinskim stanovništvom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Markočević komandir stanice, a Đukić šef kriminalističke službe.

Vaso Vukman, bivši službenik državne bezbjednosti, kazao je da je po nalogu svog pretpostavljenog Dušana Živkovića otišao u Teslić da prikuplja informacije, da je odranije poznavao optuženog Đukića i da je sa krim-tehničarima u nekoliko navrata učestvovao u pretresima stanova i saslušanju osoba koje su bile u stanici na informativnom razgovoru.

“Nije mi niko izdavao zapovijedi. Uključivao sam se po svom nahođenju, imao sam potrebu za prikupljanjem informacija”, rekao je Vukman.

Kada je negirao da poznaje Markočevića, Tužilaštvo mu je predočilo dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da je pri jednom pretresu stana aktivirana bomba zakačena za ulazna vrata i da je tom prilikom Markočević ili krim-tehničar ranjen, svjedok je kazao da je bio neki Predo, ali da tog čovjeka ne zna.

Prisjetio se da je spavao u hotelu “Kardial”, da ga je jedno jutro probudila pucnjava i da je vojska hapsila i udarala ljude, među kojima i njega. Svjedok priča da je desetak ljudi iz hotela odvezeno kamionom, a on je prebačen najprije u zgradu policije u Tesliću, a potom deportovan u Doboj.

Za optuženog Đukića je rekao da prilikom svraćanja u stanicu nikada nije vidio da je nekog maltretirao, niti je pred njim ikoga vrijeđao.

Nastavak suđenja je 25. marta.