Sabahudin Mehmedović, nekadašnji komandir Policijske stanice (PS) Teslić, kazao je kako je odbio potpisati izjavu o lojalnosti da ostaje raditi u stanici Srpske Republike BiH, što je značilo gubljenje posla.
Tokom svjedočenja je rekao da je načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) bio Dušan Kuzmanović, da je od ostalih policajaca čuo da je umjesto njega za komandira PS-a postavljen Predrag Markočević, a Marinko Đukić za šefa kriminalističke službe.
Napomenuo je kako službeno oružje nije razdužio pošto nije dobio rješenje o suspenziji i da je u tom periodu bio civil.
“Jedno veče su došli pred porodičnu kuću Kuzmanović i Markočević, s grupom vojnika naoružanih dugim cijevima, da traže oružje. Rekli su da imaju dojavu da se kod mene skrivaju ‘Zelene beretke’. To je uznemirilo moje roditelje i mene. Shvatio sam to kao demonstraciju sile”, kazao je svjedok i dodao kako je na njegovu kuću kasnije bačena bomba, a policajci koji su bili na punktu 20-ak metara od objekta rekli su da nisu ništa vidjeli.
Svjedok je kazao da ga je patrola policije 3. juna 1992. odvela u stanicu i smješten je u podrum obližnje zgrade, u prostoriju za zadržavanje.
“Prvog dana me niko nije pipnuo. Vidio sam ljude, intelektualce koji su bili u jako lošem stanju. Nekog su hapsili u gradu, nekog kući. Nekog su dovele ‘Miće’”, rekao je svjedok.
Pripadnici “Mića” su, prema njegovim riječima, po ulasku u prostoriju odmah počeli tući i psovati, a sve koji su bili u prostoriji učili su kućnom redu, odnosno da kada čuju korake, okrenu se prema zidu i naslone se na tri prsta, a neke su izvodili vani i fizički maltretirali.
Svjedok je naveo da je sutradan odveden u drugu prostoriju za zadržavanje, gdje ga je više osoba tuklo gumenim palicama, čizmama, nogama i rukama, usljed čega je, kako je ispričao, dva puta gubio svijest, pa je tek onda bio na saslušanju.
“Nakon četiri dana smo autobusom prebačeni u skladište TO-a. Morali smo oboriti glave i ne gledati kroz prozor. Policija je obezbjeđivala put”, istakao je svjedok.
“Tu su također, ulazili pripadnici ‘Mića’ i iživljavali se”, rekao je svjedok i napomenuo da su zatvorenicima u skladištu u dva navrata bacali suzavac. Dodao je i da u skladištu ostaje do 11. juna 1992. godine, kada je razmijenjen.
Odbrani je svjedok negirao da je bio član “Patriotske lige”, niti da mu je poznato da su dva člana ove organizacije u centru Teslića “zarobili” Markočevića i Đukića, osim da je čuo kako je bio neki incident, odnosno verbalni sukob.
Kuzmanovića, Markočevića i Đukića optužnica tereti da su, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Teslića, učestvovali u planiranju, pripremanju te izvršenju progona, kao i da su nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca koji su, zajedno s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i Vojske Republike Srpske (VRS), vršili napade i progone stanovništva u mjestima nastanjenim većinskim stanovništvom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Adil Osmanović, nekadašnji sekretar Skupštine opštine Teslić, ispričao je da je ovo tijelo odlučilo opštinu regionalno pripojiti Srpskoj autonomnoj oblasti regije Krajina i da je to odlučeno na zasjedanju na kojem nije bilo Bošnjaka i Hrvata, nakon čega se tražio potpis lojalnosti ili se ostaje bez posla.
Osmanović je kazao da lojalnost nije potpisao i nije išao na posao, a imao je informacije da su u Maglaju zarobljeni neki rezervisti sa spiskom na kojem je bilo njegovo ime, a koji je, kako je ustvrdio, imao priliku i vidjeti.
“Napustio sam Teslić, odnosno mjesnu zajednicu Stenjak 26. na 27. maj s više ljudi, šumskim putem, i otišao u Tešanj. Vidio sam u kom se pravcu situacija kreće”, rekao je svjedok.
Nastavak suđenja je 11. marta.
