Garić: Na straži sa optuženim

Boško Matić je ispričao da je narod u aprilu 1992. držao straže prema mjestu Turalići, jer se najavljivalo ratno stanje i pribojavali su se da njihovo selo ne bi bilo spaljeno. Kasnije su straže, kako je kazao svjedok, držane na lokalitetu Štit, gdje je bio optuženi Garić.

Prema Matiću, Garić nije komandovao jer je bilo njih šest-sedam koji su se samoorganizovali.

“Deset dana sam bio sa čovjekom. Ništa se nije dešavalo. Htio sam da idem kući zbog porodice i stoke od koje živim, nije me pustio. Napustio sam taj lokalitet i samovoljno otišao kući”, izjavio je svjedok i dodao da su to za njim uradila još dvojica mještana.

Zadatak na Štitu, prema njegovim riječima, bio je da se spriječi napad na selo i da se prati kretanje ljudi, ali u tih desetak dana niko nije prolazio.

Tužilac Predrag Tomić je u više navrata svjedoka podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je rekao, između ostalog, da je Garić vodio jedinicu na stražarskom mjestu, a Matić je odgovorio da optuženi nije njemu komandovao.

Na upit Suda zašto je od optuženog tražio da ga pusti kući ako nije imao ovlasti, svjedok je odgovorio: “Zato što se neko morao pitati.”

Negirao je navode iz istrage da je Garić jedne prilike na Štitu u vozilu doveo muškarca, natjerao ga da sjedne i udarao ga, da je nekom djetetu naređivao da ga maltretira, a da je kasnije čuo da je isti ubijen.

“Tog čovjeka niti sam poznavo, niti mu znam ime. Ti što su me saslušavali, što su rekli da su SIPA, navodili su prilikom ispitivanja. To su sve oni meni rekli što stoji izjavi i pitali me da li je Rade to radio”, kazao je svjedok i istakao da dijete nije vidio na Štitu.

Potvrdio je dio izjave da su neke žene “muslimanske vjeroispovijesti” zarobljene u ljeto 1992. i dovedene u selo Mišari zbog poljoprivrednih radova te je pojasnio da je to čuo nakon rata.

Tužilaštvo je nakon saslušanja uložilo zapisnik iz istrage, a Odbrana je prigovorila na njegovu zakonitost, uz obrazloženje da je svjedoku sugerisano šta da kaže.

Gariću se stavlja na teret da je od aprila do kraja 1992. na području općine Vlasenica počinio progon bošnjačkog civilnog stanovništva i to ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima, oduzimanjem slobode te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.

Tereti se i da je za vrijeme širokog i sistematskog napada – koji je u periodu od 6. jula do augusta 1995. bio usmjeren protiv civilnog bošnjačkog stanovništva Zaštićene zone Ujedinjenih nacija (UN) Srebrenica – počinio progon u svojstvu komandira Interventnog voda u sastavu Vlaseničke brigade.

Nastavak suđenja je 21. februara.