Mahmuljin: Bez uticaja komandanata na razmjenu ratnih zarobljenika

Jasmin Odobašić, bivši predsjednik ove komisije, ispričao je kako su sve razmjene rađene u okviru zakonskih propisa, da su organi bezbjednosti dostavljali informacije o zarobljenim, koje su iz glavnog štaba stizale preko kurira zbog otežanih sistema veze.

“Nikada niko od nas nije vodio neke istrage. Mi smo samo mogli pitati ljude da li je neko iza njih ostao na tom mjestu da i njih razmijenimo”, kazao je svjedok i pojasnio da bi, po dobijenim informacijama od organa bezbjednosti, vršili provjere o tome da li je neko od njih osuđivan ili se protiv njega vodi krivični postupak, a bez tog dokumenta se razmjena nije mogla obaviti.

Svjedok je naveo da je Državna komisija bila iznad svih vojnih i civilnih komisija, kao i da su u korpusima bile naredbe da se formiraju komisije za razmjenu.

“Mi s komandantima korpusa po pitanju razmjene nismo kontaktirali, niti su oni uticali na nas ko će ići u razmjenu. Naša komisija po tom pitanju nije kontaktirala nijednog komandanta”, izjavio je svjedok, pojasnivši da Mahmuljina nikada nije vidio.

Ispričao je i kako su ga u ljeto 1995. kontaktirali članovi komisije sa “srpske strane” i raspitivali se o zarobljenim pripadnicima Prnjavorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), ali da su postojale informacije “rekla-kazala” da je deset Prnjavorčana bilo kod “mudžahedina”, pa su prebačeni u Zenicu i kasnije razmijenjeni.

Svjedok je negirao da je komisija na čijem se čelu nalazio kontaktirala s “mudžahedinima”, ali je naveo da su u ljeto 1995. godine njihovi pripadnici dolazili kod njega u kancelariju i tražili da se razmijene “njihova dva brata” zarobljena na Kobiljači.

“Nisu htjeli da se razoružaju na ulazu, ponašali su se bezobrazno. Na kraju su pristali na to da jedan čuva oružje, a trojica su došli u kancelariju. Jedan je razumio naš jezik. Rekli su doslovno da s Trećim korpusom nemaju ništa, niti da imaju komandu u BiH. Oni kažu da je Bog njihov komandant”, ispričao je svjedok i dodao da nikoga iz Trećeg korpusa nisu obavijestili o posjeti jer su se “ovi izjasnili da s njima nemaju ništa”.

Prilikom posjete, strani borci su, prema Odobašiću, pristali da se zarobljeni Prnjavorčani prebace u Kazneno-popravni dom (KPZ) Zenica kako bi se razmijenili za “njihova dva brata” koji su došli u BiH iz inostranstva i koji su bili medicinari, a razmjena je obavljena u oktobru 1995. i obuhvaćala je više ljudi.

Mahmuljin, bivši komandant Trećeg korpusa ABiH, optužen je da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici tog odreda su od 11. do 29. septembra 1995. ubili 52 ratna zarobljenika.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je iz medija saznao da su nakon rata pripadnici IFOR-a upali u zenički zatvor i našli dva vojnika VRS-a, ali je pojasnio da komisija o tim zarobljenicima nikada nije obaviještena, kao i da se “mudžahedini” nisu spominjali u bilo kojem dokumentu.

Tužilaštvo je svjedoku predočilo dokument u kojem je navedeno da organi bezbjednosti treba od odreda “El-Mudžahidin” da izuzmu zatvorenike i prebace ih u KPZ Zenica, a Odobašić je kazao da mu dokument nije poznat, ali i da su ti organi možda nešto krili.

Svjedok je rekao da mu nije bilo poznato da je bilo zarobljenih vojnika jedne od krajiških brigada, osim da je na području Vozuće najviše stradalih bilo iz Prnjavorske i Srbačke brigade, a bilo je, kako je dodao, i Bugara.

Nastavak suđenja je 6. februara.