Službenica UIO-a Danka Mihić je kazala da je njena uloga, kao šefa smjene na Graničnom prelazu Orašje, da pregleda dokumentaciju koja se tiče prijema roba, dok su ostali službenici istu pregledali.
“Tekstilna roba nije imala nikave posebne procedure, niti selektivitete, koji ne postoje na graničnom prelazu”, rekla je svjedokinja, dodavši da se ide na fizički pregled robe ukoliko je dokumentacija uredna.
Svjedokinja je spomenula da joj nisu poznate firme “Obitex“ i “KS Obitex”, da je čula za “Janus” i “Eko san”, ali da nisu bile ništa drugačije u odnosu na ostale firme i da na “graničnim prelazima nema povoljnijeg položaja”.
Kazala je i da uvoznik mora imati nekoliko dokumenata, od kojih su najbitniji račun ili faktura te transportni dokument.
Svjedok Šemsudin Ruždijić je rekao da, dok je bio vođa referata na Graničnom prelazu Izačić, nije čuo za firme iz optužnice, ali je pojasnio da nakon pregleda dokumentacije uvoznik mora odrediti da li će na carinjenje robe ići u Carinsku ispostavu Bihać ili u unutrašnjost, a u tom slučaju špediter izdaje transportni dokument.
“Nikakve upute ni zahtjeve nisam dobijao za povlašteni položaj nekih firmi. Nisam imao primjedbe ni od carinika za bilo kakvu intervenciju pri uvozu robe”, kazao je svjedok i pojasnio da Čauševića ne poznaje.
Nekadašnji šef Carinske ispostave Mostar Senad Marić je ispričao da tekstilna roba pri carinjenju treba imati i sanitarni i tržišni nalaz, da službenici samostalno odlučuju hoće li i kakav pregled preduzeti, a koji obično ne traje duže od jednog dana.
Svjedok je, na Čauševićev upit, negirao da je po njegovom nalogu pravio probleme firmi “Hari”, koja se carinila robu u Mostaru, ali je pojasnio da ovo pravno lice u više navrata nije prijavljivalo robu i da su imali carinskih prekršaja.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, primanje dara i pranje novca, a Anesa Sadikovića za davanje dara. S njima je bio optužen i Sedinet Karić, ali je on osuđen na godinu zatvora po sporazumu o priznanju krivnje.
Prije saslušanja ova tri svjedoka, Tužilaštvo je unakrsno ispitalo nekadašnjeg šefa Carinske ispostave Bijeljina Ahmeda Šerifovića, koji je rekao da poznaje Sedineta Karića.
“Sa sigurnošću sam ga jednom vidio u carinskom terminalu, družili se nismo, niti imali kontakte, ali znali smo se”, kazao je svjedok i dodao kako se sjeća da je firma “Obitex” carinila robu u Bijeljini, kao i “Janus”, ali da “ne bi rekao” da je bila u povlaštenom položaju.
Šerifović je dodao i da je Čaušević rješenjima određivao da se roba carini na određenoj lokaciji i carinskoj ispostavi, jer je to mogao kao direktor, ali i da je 2008. donesena naredba da se tekstil carini u četiri ispostave.
Nastavak suđenja je 17. januara.
