Godinjak i ostali: Zarobljenici se nisu žalili na maltretiranje

Nijaz Fazlić, koji je bio civilni a kasnije vojni policajac, kazao je da su srpske snage počele granatiranje 31. maja 1992. godine i da su se povukli u Trebečaj, gdje su takođe žestoko granatirani. On je naveo da tada nije viđao načelnika policije Godinjaka i da je čuo da je bio ranjen.

On je ispričao da su se povukli u Godinjske bare, gdje je došlo desetak pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koji su tražili da krene s njima. Svjedok je pojasnio da ih je odbio jer su čuli da su bili “po selima”, da su htjeli da ubiju policajca Hamdiju Krupaliju, te da su bili pijani i drogirani.

Prema njegovim riječima, nakon što su “HOS-ovci” otišli, iz pravca sela u kojima je živjelo srpsko stanovništvo čula se pucnjava. Svjedok je rekao da ne zna da li je u tim selima tada bilo srpske vojske.

Fazlić je kazao da je kao vojni policajac u Godinjskim barama, između ostalog, bio na obezbjeđenju tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), koji su jeli istu hrani kao i vojnici.

Nakon ponovnog zauzimanja Trnova, kako je rekao, uspostavljena je Stanica javne bezbjednosti (SJB), a u magacinu pored nje bili su zarobljenici.

“Imali su ćebad, dušeke, vreće za spavanje. Jeli su što i mi. Imali su zdravstvenu zaštitu. Išli su u prodavnicu da kupe kekse, slatkiše, alkohol”, kazao je Fazlić.

Svjedok je rekao da mu se niko nije žalio na maltretiranje. Kazao je da im je znao kupiti i odnijeti cigarete, te da je jednom na Zoranu Macanu primijetio masnicu oko oka. Kada ga je upitao za to, kako je dodao, Macan mu je odgovorio da je po noći udario u stub, a isto su rekli i drugi zatvorenici.

Nakon toga, Fazlić je, kako je kazao, insistirao da ključ bude kod njega kada je bio dežurni. Naveo je da niko osim policije tu nije mogao ući.

Dodao je da je poslije rata čuo da su zarobljenici bili tučeni.

Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi sudi se za zločine počinjene nad zarobljenicima i civilima na području Trnova. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik SJB-a Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Na poziv Godinjakove Odbrane svjedočio je i Izet Sačić, koji je bio u policiji na Grkavici dok nije formiran Združeni odred “Igman” u sklopu TO-a pod komandom Vahida Alađuza.

On je rekao da su na Igmanu bile razne jedinice – “Zukini”, “Šeher”, “Kralj Tomislav”, “Kralj Tvrtko”, HOS – čiji pripadnici su imali svoje komandante i koji su “hodali kud su htjeli”. Na pitanje ko je bila pretpostavljena komanda njegovom odredu i drugim jedinicama, svjedok je odgovorio da ne zna.

Dok je bio u tom odredu, kako je naveo, nije dobijao naredbe od Godinjaka. Sačić je ispričao da je Godinjaka sreo početkom avgusta na Igmanu i da su obojica išli u Hrvatsku da posjete porodice.

Vratili su se 19. avgusta, kazao je, i formirana je SJB Trnovo. Svjedok se kasnije vratio u policiju. Naveo je da su u magacinu bili srpski zarobljenici i da su imali deke, spužve, vodu i hranu, te da mu se niko nije žalio na maltretiranje.

On je rekao da su imali pisana uputstva za postupanje prema ratnim zarobljenicima.

Krajem oktobra 1992. godine, kako je Sačić naveo, izgorio je objekat Stanice policije u Grkavcima, gdje je bila sva arhiva SJB-a Trnovo.

Suđenje se nastavlja 29. januara.