Međunarodno priznata inkluzivna škola fudbala bez podrške vlasti

Uprkos nagradama koje je dobila od međunarodnih organizacija, škola nikada nije dobila podršku institucija vlasti u BiH.

Treneri škole fudbala Respekt su na šesnaestogodišnjem Eldaru Voloderu, kada je prvi put došao na trening, primijetili da ima veliki talent, ali nisu vidjeli protezu na njegovoj lijevoj nozi. To im je Voloder rekao kasnije, kada su ga pitali zašto nosi steznik na koljenu. On trenira u školi sedam mjeseci i uživa u onome što najviše voli – fudbalu.

“Druženje je ovdje najbitnije, pa tek onda dolaze treninzi, putovanja i slične stvari. Ovo za mene veoma puno znači. Ovo je jedina škola koja trenira djecu sa poteškoćama, romske populacije, djecu koja nemaju taj stimulans da treniraju u drugim ekipama, ali Respekt im to omogućava i daje nam to zadovoljstvo”, kaže Voloder.

Emir Hujdur, direktor i osnivač Respekta, ističe da škola postoji četiri godine i u njoj je do sada treniralo oko 140 djece.

“U školi treniraju sva djeca, bez ijednog vida diskriminacije. Nažalost, moramo ih spomenuti po kategorijama – to su marginalizirane grupe, sa poteškoćama u razvoju, iz romske populacije, bez roditeljskog staranja, tipična djeca. To je ono po čemu smo jedinstveni i svu tu djecu okupljamo i radimo svakodnevno treninge. Mi smo jedna prava fudbalska ekipa i to je ono što nam je najdraže”, kaže Hujdur.

Ističe da je škola besplatna jer sva djeca imaju pravo da se bave sportom.

“Ne želimo djecu da razvrstavamo po tome da li je nečiji roditelj ili staratelj u mogućnosti da plati članarinu ili ne. Mi smo tu da omogućimo djeci socijalizaciju, da upoznaju sve različitosti koje postoje i da pokušamo učestvovati u formiranju njih kao pozitivnih ličnosti i članova zajednice”, pojašnjava on.

Jedanestogodišnji Zotren Januzi i četnaestogodišnji Alen Salihović skupa treniraju u školi i ističu da im je najbitnije druženje i zabava.

“Većinu sam drugara upoznao kroz školu, to je meni i bit – zabava”, kaže Januzi, a Salihović dodaje: “Zaista se lijepo družimo i dobro treniramo”.

Psihologinja Jasenka Muminović- Kurić objašnjava da istraživanja pokazuju da djeca između sebe ne uočavaju razlike, sve do momenta dok ne budu naučena da ih primijete.

“Postoji veliki broj razlika među nama, a čak većine njih možda nismo ni svjesni. Različitost ne trebamo kategorizirati negativno, jer upravo te razlike pomažu nam da stvorimo veliki broj pozitivnih iskustava, da izađemo iz svog okvira egocentričnosti i da steknemo nova iskustva koja nam mogu pomoći u prevladavanju nekih naših vlastitih pogrešnih predrasuda i stavova”, kaže Muminović- Kurić.

Polaznik škole Dejan Pandurević svoje prve riječi je progovorio na treningu u ovoj školi, kada je dobio kapitensku traku. Hujdur ističe da su takve promjene za porodice dječaka i djevojčica neprocjenjive.

“Za ovaj period mi smo sigurno promijenili stanje mnogih porodica. Ponosni smo kad nam poštovanje iskažu roditelji ili staratelji naše djece, koji osjete najbolje promjene na djeci, a samim tim se te promjene reflektiraju i na stanje u porodici”, ističe Hujdur.

Fata Vidović kaže da njena djeca treniraju mjesec dana u ovoj školi, te da je u tom periodu primijetila pozitivne razlike u njihovom ponašanju, a naročito u ponašanju sina Bojana koji je ranije bio povučen i nije htio izlaziti iz kuće.

“Ja sam prezadovoljna, najviše zbog Bojana jer on ispočetka nije htio ni da se druži, nije izlazio nigdje, bio je povučen, sad je ovdje totalno drugo dijete. Stvarno ovi ljudi, ovdje zaista u Respektu svi, veliko im hvala, čine čuda”, ističe Vidović.

Mirsada Hajdarević kaže da njen sin Mirnes ima Daunov sindrom i trenira četiri godine u ovoj školi, te da je zadovoljna sa pozitivnim promjenama u njegovom ponašanju.

“Naučio je i da šuta loptu i voli fudbal”, pojašnjava Hajdarević.

Muminović-Kurić objašnjava da škola fudbala kod djece stvara osjećaj samopoštovanja.

“Vrlo važno je stvaranje okruženja u kojem će se dijete koje ima poteškoću u razvoju osjećati kao voljeno, prihvaćeno od strane svojih vršnjaka. Time upravo jačamo njihove kompetencije. Dajemo mu neki alat kojim on može postići više od onoga što trenutno ostvaraje”, pojašnjava Muminović- Kurić.

Važnost ove škole još uvijek nisu prepoznale domaće institucije iako su međunarodne organizacije, uključujući UEFA-u, dodjeljivale nagrade školi. Novčanu pomoć od države nisu dobili. Saradnju imaju samo s nogometnim savezima BiH i Kantona Sarajevo.

“Nažalost, u ovom momentu, naša lokalna zajednica i institucije ne prepoznaju ovu stvar na pravi način. To je jedan od izazova koji nas na neki način malo povređuje, zato što smo više prepoznati u međunarodnim institucijama”, kaže Hujdur.

Mirsada Poturković, stručna savjetnica za informisanje u Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je kazala da ranije nije čula za školu fudbala Respekt.

“Informacija da su zainteresirani da prihvate djecu u stanju socijalne potrebe je za nas iznimno važna informacija i naravno bilo bi nam itekako važno ako bi se bar jedan klub otvorio za kategorije djece koje jesu predmet brige Centra za socijalni rad i ako bi zajednica, bilo lokalna, bilo kantonalna, bilo federalna prepoznala značaj i vrijednost tog kluba i podržala takve aktivnosti”, kaže Poturković.

Fata Vidović, majka Bojana i Lane, nepostajanje podrške zajednice i vlasti objašnjava nebrigom.

“Možda su zaokupirani nekim drugim stvarima. Mada bi trebalo da se ovo stavi kao neki prioritet, po mom mišljenju”, smatra Vidović.

Hujdur ističe da su školi potrebni partneri.

“Ne želimo da smo organizacija socijalne kategorije i da privlačimo pažnju ili da se neko sažalijeva. Mi želimo partnera… Naš petogodišnji plan je osnivanje seniorskog ženskog i muškog tima pošto imamo veliki broj i talentovane djece. Sigurno ćemo ozbezbijediti i bolje uslove i da im ponudimo sve mogućnosti da uspiju u fudbalu i da možda postanu neke nove zvijezde”, otkriva Hujdur.

Škola fudbala Respekt već dobitnica je nagrade Sportskog saveza BiH, certifikata za izvrsnost Američke ambasade, a ove godine su dobili nagrade UEFA Fondation for Children i UNICEF-ovu za šampione inkluzije.