Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Bogoljub Kos, koji je do augusta 1992. bio u rezervnom sastavu policije, izjavio je da su “muslimanske snage” držale punkt na putu Prijedor – Ljubija u Hambarinama i da je 22. maja 1992. došlo do incidenta, odnosno pucnjave na vojno vozilo, kada su dva vojnika ubijena, a više ih je ranjeno.

“Tada nastupa čitava eskalacija. Vojska je 24. maja krenula iz Banje Luke prema Prijedoru. U zaseoku Jakupovići je bio punkt i tu su zapucali na vojsku. Jedan vojnik je poginuo. Onda je vojska krenula i iz Prijedora”, kazao je svjedok.

Naveo je i kako u tom periodu punktovi u Hambarinama i Jakupovićima nisi bili jedini koje su držali Bošnjaci, ali i da misli da je u tom periodu bio formiran Ljubijski bataljon u sastavu 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Svjedok je rekao da je nakon Hambarina vojska prošla kroz sela i počela sa “čišćenjem terena”, da su muškarci pobjegli, a stanovništvo se počelo iseljavati.

Tužilaštvu je tokom unakrsnog ispitivanja svjedok pojasnio da je vojska vršila “čišćenje od naoružanih muslimanskih snaga”.

“To podrazumijeva prolazak vojske kroz sela i pronalazak tih naoružanih grupa, kojih poslije čišćenja nije bilo”, objasnio je svjedok i dodao kako je bio poziv muslimanskom stanovništvu da preda oružje, što je jedan dio i uradio, a bila je riječ većinom o lovačkom naoružanju.

Kako je ispričao svjedok, nakon povlačenja Jugoslovenske narodne armije (JNA) naoružanje je ostalo VRS-u, i do kraja maja 1992. srpska vojska nije imala punktove oko Prijedora, već su oni uspostavljeni nakon napada “muslimanskih snaga”.

Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade VRS-a, u drugoj polovini jula 1992. godine odveo pet civila na punkt u Rizvanoviće, zatvorio ih, a potom ubio.

Drugi svjedok Odbrane Nurija Čaušević je kazao da je ispred kuće Mustafe Čauševića najprije ugledao četiri vojnika i začuo jaču svađu.

“Ugledao sam Mustafu da leži. Na leđima je morao ležati. Dozivao je sinove. Udaran je nogama u prsa”, rekao je svjedok i dodao da su starijeg Mustafinog sina odveli u garažu i s njim se raspravljali. Ispred kuće su se, kako je kazao svjedok, udaljili pješke i nikakvo vozilo nije primijetio, a Mustafa je bio vezan bodljikavom žicom.

Nastavak suđenja je 14. januara 2019. godine.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao