Bajro Kljajić je kazao da su na sastanku u školi u Šipragama bili oficir Trivić, Boško Peulić, Savo Tepić, Stojan Župljanin, Manojlo Tepić i Neđo Đekanović.
“Jedan oficir Trivić je rekao: ‘Svi muslimani imate prostora koliko pet centimetara’. Rekli su da im smeta muslimansko stanovništvo iza leđa”, naveo je Kljajić.
On je rekao da je taj sastanak u školi održan u ljeto 1992. godine, a da su oni prezimili i otišli naredne godine. Tužilac Emir Neradin podsjetio je svjedoka da je u iskazu naveo da je to bilo 1993. godine, nekoliko dana prije rušenja džamije, ali je Kljajić ostao pri tvrdnji da je sastanak bio 1992.
On je svjedočio na suđenju Bošku Peuliću, Slobodanu Župljaninu, Manojlu Tepiću, Janku Triviću i Nedeljku Đekanoviću, kojima je na teret stavljen progon na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.
U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade, a Đekanović predsjednik Općine i Kriznog štaba.
Na pitanje Vijeća odakle su mu poznati Trivić i drugi učesnici sastanka, Kljajić je odgovorio da su se predstavili. Kazao je da je Savu i Manojla Tepića poznavao, a da ostale nije znao prije rata.
Svjedok je naveo da je od 11. juna 1992. “krenula okupacija” i da je muslimanskom stanovništvu bilo ograničeno kretanje. Rekao je da su on i drugi Bošnjaci dobili otkaze na poslu. Kako je naveo, “znali su pretući zdrava-prava čovjeka”, a petoro je “poginulo od ranjavanja”.
Kljajić je kazao i da je u Šipragama oduzeto oružje, uglavnom karabini i pištolji, koliko mu je poznato, preko “hiljadu cijevi”.
On je dodao i da im je u Mjesnoj zajednici rečeno da donesu bijelu tehniku, kao i da im je oduzeta stoka. Svjedok je napustio to područje u novembru 1993. konvojem preko Crvenog krsta. Iako su, kako je naveo, oni koji su odlazili morali potpisati da se odriču imovine, on to nije učinio.
Branilac Senad Bilić, koji zastupa Trivića, konstatovao je da svjedok u iskazu policiji u Novom Travniku 1994. nije spominjao sastanak u Šipragama, kao ni lica koja je naveo danas.
Kao svjedok Tužilaštva saslušana je i Sabira Berbić, koja je rekla da je njeno selo Večići napadano i granatirano, a da su došle i izbjeglice iz Hrvaćana, koji su zapaljeni, te Vrbanjaca.
Prema njenim saznanjima u zaseoku Bajrići srpski vojnici su ubili ranjenike, a dvije starije žene su zapaljene.
Ona je kazala da 1. novembra 1992. Večiće stariji mještani napuštaju konvojem, a mlađi kreću šumom prema Skender-Vakufu. Međutim, upali su u zasjedu i odvedeni u školu u Grabovici.
Berbić je rekla da su žene i maloljetni muškarci prenoćili i sutradan autobusima krenuli za Vrbanjce, a da su muškarci ostali u školi. Nije joj poznato šta se s njima dogodilo.
Suđenje se nastavlja 8. februara.
