Vikić i ostali: Negodovali zbog Prazine
Svjedok Kenan Ademović, koji je bio u ovoj jedinici, kazao je da je jedne noći, vraćajući se u bazu u Domu policije, vidio da je ulica mokra. Pitao je dežurnog o tome, ali on mu je odgovorio da ne zna razlog.
“Sutradan, na sastanku kod komandanta, on mi je rekao da je neko ubio zarobljene vojnike Teritorijalne odbrane Republike Srpske i da su o tome obaviješteni nadležni organi”, kazao je Ademović.
On je rekao da tada nije saznao druge detalje o ubistvu, a i da nije imao vremena da se raspituje, jer su stalno bili u pokretu i na terenu. Naveo je da je kasnije čuo da je osoba po imenu Miro Žmiro iz Teritorijalne odbrane dovela zarobljenike.
U ranjem iskazu, na koji ga je podsjetila tužiteljica Vesna Ilić, Ademović je naveo da mu je Vikić na tom sastanku kazao da je čuo pucnje i istrčao ispred Doma, ali da nije mogao ništa učiniti. Svjedok je izjavio da misli da je tako bilo, kao i da je Vikić rekao Žmiri da ih vodi u Centralni zatvor.
Vikić je optužen kao nekadašnji komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (MUP RBiH). S njim su optuženi i Jusuf Pušina, kao pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić, kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava Specijalne jedinice.
Uzunoviću i Čovčiću na teret je stavljeno učešće u ubistvu zarobljenih rezervista Jugoslovenske narodne armije (JNA) u aprilu 1992. u Velikom parku ispod Doma policije, a Vikiću i Pušini da nisu spriječili, odnosno preduzeli mjere na kažnjavanju podređenih.
Svjedok Ademović je kazao da je pri Specijalnoj policiji postojala rezervna četa, koja je bila smještena 300 metara dalje. Nedaleko od Doma policije, kako je naveo, bila je smještena i jedinica Juke Prazine, i oni nisu bili vezani s njihovom jedinicom.
On je napomenuo da se Specijalna jedinica policije preselila u Dom policije iz Krtelja 4. aprila 1992. godine. Kako je rekao, grupa Juke Prazine je prespavala noć ili dvije na stepeništu u Domu policije, ali su se preselili u obližnje obdanište nakon što su se specijalci pobunili.
Na pitanje ko im je mogao odobriti da tu prespavaju, Ademović je kazao da ne zna. Isto je naveo i u ranijem iskazu, s tim što je objasnio da je, po hijerarhiji, to mogao učiniti komandant po naređenju nadređenog Jusufa Pušine.
Svjedok je potvrdio da je kod Vikića jednom vidio Asima Dautbašića, koga tada nije poznavao, a kasnije je saznao da je pripadnik Službe državne bezbjednosti (SDB). Ademović je rekao kako misli da je tada kod Vikića došao da protestuje zbog dolaska Jusufa Prazine. Svjedoku je Prazina bio poznat otprije, jer je, kako je kazao, ranije prijavio njegovu grupu zbog pljačkanja prodavnice.
On je potvrdio da su na spratu Doma policije bili “neki pripadnici SDB-a”, kod kojih su vjerovatno nekad dovođeni neki na ispitivanje.
Ademović je 1996. postao direktor Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) i, kako je rekao, tada je čuo za Nedžada Herendu kao jednog od mogućih egzekutora vojnika ispred Doma policije. On je potvrdio da je u AID-u bio zaposlen i Edin Garaplija, ali da nije znao da je on saslušavao Herendu u vezi sa Velikim parkom. Poslije je saznao da je Herenda bio otet i prijavio je Garapliju.
Odbrane će Ademovića unakrsno ispitati 27. decembra.
