Sejdić: Strateški položaj sela Bučje

Remzija Šiljak, koji je iskaz dao u svojstvu stručnog svjedoka, ispričao je da je imao na uvid brojnu vojnu i civilnu dokumentaciju i da se selo Bučje sastoji od nekoliko zaselaka te da je u jednom od njih većinsko srpsko stanovništvo.

“Selo Bučje je za Vojsku Republike Srpske bilo na privremeno zaposjednutoj teritoriji. Imao sam na uvid dokument VRS-a, odnosno naređenje Taktičke grupe Višegrad da, kada su ovladali Gradinom, s tog lokaliteta idu u napad na sve četiri strane dalje ka Goraždu i Gostunu”, rekao je svjedok i dodao da “ko zna šta bi se desilo s Goraždem da je VRS 1992. ovladala tim dijelom”.

Rekao je da se iza položaja Teritorijalne odbrane (TO) Goražde na Bučju nalazio zaselak čiji se stanovnici nisu odazvali pozivu Ratnog predsjedništva da se uključe u TO ili predaju oružje koje bi se koristilo za odbranu.

Pojasnio je i da su se sve odluke i uredbe vlasti oko uključivanja u Odbranu i pozivi TO-a odnosile na sve građane, ne samo na određene nacionalnosti i da je za neposlušnost bilo predviđeno podzumanje odgovarajućih mjera.

“U pretresu prvog dana je nađeno 20 cijevi naoružanja. Izvlači se zaključak da su vojno sposobni stanovnici bili naoružani do zuba”, kazao je svjedok i dodao da je na uvid imao uputstva srpske strane o ponašanju stanovništva u vanrednim okolnostima u sredinama poput Goražda i Višegrada gdje su bili u manjem broju u odnosu na muslimane.

Negirao je na upit Odbrane da je u dokumentima našao da je Sejdić bio prisutan na sjednici Ratnog predsjedništva na kojoj se razgovaralo o razoružanju tog sela.

“Nisam naišao na prisustvo Sejdića, a bio je na teritoriji Višegrada i prema tome nije ni trebao biti u Ratnom predsjedništvu”, kazao je svjedok.

Podsjetio je na poziv Glavnog štaba da se svi odredi u Istočnoj Bosni upute u Goražde zbog opasnosti od pada grada i da je u ovom slučaju Sejdić bio dužan izvršiti naređenje svog nadređenog.

Sejdiću, ratnom komandantu Prve višegradske brigade ABiH, sudi se za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine.

Svjedok je ispričao da je Ratno predsjedništvo preko opštinskog štaba odbrane zahtijevalo da se njihovi zadaci realizuju i da se ovo stanje nastojalo prevazići formiranjem Istočnobosanske operativne grupe (IBOG).

Govoreći o dolasku jedinica sa strane na neko područje, svjedok je rekao da je u pravilima da je manja jedinica potčinjena većoj, kao i da su u određenim aktivnostima u januaru 1993. bila dva komandanta brigada te ako se u tom slučaju radi o starješinama istog čina, u prednosti je onaj koji ima višu dužnost.

“Sejdić je bio u poziciji da je bio potčinjeni starješina prema Zaimu Imamoviću, koji je bio zamjenik komandanta IBOG-a”, kazao je svjedok i pojasnio da je Prva višegradska brigada u sastavu IBOG-a i da odgovara ovoj operativnoj grupi.

Nastavak suđenja je planiran za 13. novembar.