Bošnjak i ostali: Znao je kako se udara

Dragan Karlović je kazao da od udarca optuženog Bošnjaka i danas ima ožiljak na nosu.

“Bošnjak me udario palicom po nosu i pao sam, a onda me udario nogom u lijevo oko”, rekao je Karlović i dodao da ga je udarao i Miloš Mavrak.

On je ispričao i kako je udaran zatočenik Damjan Puljić, koji je nosio “crnu košulju za roditeljima”.

Karlović je u sudnici pokazao na Borisa Bošnjaka, kojeg pamti kao vodnika, kao i na Mavraka. Pokazujući na četvrtoptuženog Đajića, Karlović je rekao da ga se sjeća kao osobe koja se “kačila na rešetke vrata” i udarala zatvorenike dok su išli u toalet.

Odbrane je interesovalo kako su svjedoku poznata imena optuženih, napominjući da je u istrazi spominjao nadimke “Bošnjak, Grubi, Đaja”.

Karlović je ispričao da je jedne prilike vidio spisak tri do četiri stražara i da je čuo kako se zovu po imenu “Boris, Miloš i Đaja”. On je potvrdio da u istrazi na fotografijama nije nikog od njih prepoznao, navodeći da slike nisu bile dobre. U unakrsnom ispitivanju nije bio siguran da li je drugoptuženi Miloš Mavrak, ali je naveo da ga se sjeća iz Bileće.

“Vidio sam ove ljude u logoru 1992. i vidio sam ih nakon toliko godina kad sam dolazio na sud. Rekao sam ženi da su to oni iz Bileće”, kazao je Karlović.

Boris Bošnjak, Miloš Mavrak, Miodrag Grubačić i Ilija Đajić optuženi su za progon nesrpskog civilnog stanovništva 1992. Na teret im je stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.

Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica stražari, takođe pripadnici VRS-a.

Kao svjedok je saslušan i Dževad Čustović, koji 1. juna 1992. uhapšen na radnom mjestu u Gacku i doveden u kasarnu u Bileći. On je takođe ispričao kako je udaran, kao i drugi. Čustović je potvrdio da su zatočenici Sabit Sarić, srčani bolesnik, te Šefko Đapić preminuli.

“Đapić je bio šećeraš i koristio je inzulin. Dali su neke lijekove, ali umro je deset ili 12 dana poslije dovođenja. On je bio sitan čovjek. Sjedio je pored vrata i kad bi neko ušao prvo bi njega udario”, ispričao je svjedok.

Na pitanje Odbrane Bošnjaka, svjedok je potvrdio da su on i Đapić prethodno bili zatvoreni u Gacku, gdje je takođe bilo maltretiranja, te ostavio mogućnost da je Đapić preminuo i ranije po dolasku u Bileću.

Suđenje će se nastaviti 30. oktobra.