#BosanskaRuta: Bihać – prijestolnica bosanskohercegovačke humanosti (VIDEO)

Piše: Adis Nadarević

Nekoliko mjeseci nakon što je migrantska kriza uzela maha u Bosni i Hercegovini, sada je jasno da je njen najveći teret pao na naš najzapadniji kanton. Već duže od pola godine, vlasti i stanovnici Unsko-sanskog kantona (USK) ostavljeni su da gotovo sami rješavaju problem koji i svojim nastankom i potrebnim rješenjima daleko nadilazi granice njihovog kantona. Dok je u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine migrantska kriza apstraktna stvar koja se vidi samo na televiziji, Krajišnici – a pogotovo Bišćani – sa ovim problemom žive i rješavaju ga kako samo oni to znaju.

Ono što Bišćane i Krajišnike pogađa, kako je nebrojno njih reklo autoru ovog teksta, jeste to što gotovo sami moraju izlaziti na kraj s problemom čijem stvaranju nisu ni na koji način doprinijeli.

Dok građani drugih dijelova Bosne i Hercegovine sa znatiželjom prate razvoj situacije s migrantima, Krajišnici – a naročito Bišćani – ove su godine sve svoje resurse podredili ovom neočekivanom problemu koji prijeti da određene kapacitete USK-a dovede do krajnjih granica izdržljivosti.

U nedostatku pomoći i podrške s viših nivoa vlasti, kapaciteti Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (MUP USK) razvučeni su do granica. Neadekvatno plaćeni i opremljeni, krajiški policajci su dobili težak posao da sa istim resursima izađu na kraj s novim i neobičnim ispitom i, prema ocjeni svih koji prate migrantsku krizu, položili su ga s najboljom ocjenom.

Premalo se ističe sjajan posao koji policija radi na održavanju dobre sigurnosne situacije u dijelovima kantona koji predstavljaju žarišta krize. U tu svrhu se u Bihaću i Velikoj Kladuši svakodnevno raspoređuju pojačanja iz drugih općina, a radi se toliko da je godišnji odmor za veliku većinu ovdašnjih policajaca ove godine ostao samo san. Patrole po naseljima su pojačane, na ulicama su i pripadnici jedinice za podršku – sve s ciljem da se spriječe eventualna kršenja zakona i pojača osjećaj sigurnosti u zajednici.

No, ono što naročito treba istaći jeste da je MUP USK-a svim svojim pripadnicima podvukao obavezu humanog ponašanja prema migrantima i naročito obazrivog ophođenja s građanima. Zbog toga nije bilo vijesti o nečovječnom postupanju krajiških policajaca poput onih koje se mogu čuti o njihovim kolegama iz Hrvatske. I sami migranti će to spremno potvrditi.

“Bosnian police good. No steal, no beating. Croatian police not good. Croatian police Ali-baba! (Bosanska policija je dobra. Ne kradu, ne tuku. Hrvatska policija nije dobra. Hrvatska policija Ali-baba!, prev.a.)”, rečenica je kakvom migranti obično opisuju razliku između naših i hrvatskih policajaca.

 

Vršilac dužnosti policijskog komesara Šero Družić naglašava human tretman koji primjenjuju njegovi policajci. Kaže kako je jednako bitno i umiriti javnost i održati osjećaj sigurnosti u zajednici.

“Bilo je i zahtjeva da sprečavamo dolazak migranata, ali to nije zakonito. Naš operativni štab je izdao jasan nalog da svi policajci moraju djelovati striktno u skladu sa svojim ovlaštenjima, striktno po zakonu i na human način. Zato smo i održali sigurnosnu situaciju stabilnom i dobili poštovanje i razumijevanje i od građana i od migranata”, kaže Družić i napominje kako ova kriza zahtijeva profesionalno i etično informiranje javnosti.

Upravo zbog ovog je operativni štab prije dva mjeseca upozorio medije kako će širenje lažnih vijesti i uznemiravanje javnosti biti sankcionirano u skladu sa zakonom o javnom redu i miru. Nakon ovog upozorenja su mnogi mediji svoj fokus s migranata prebacili na pravi izvor problema – nesposobnost i nedostatak volje bh. vlasti da pronađu adekvatna rješenja koja će pomoći Unsko-sanskom kantonu i Bihaću.

Čak i mediji koji su znali donijeti tekst koji baš nije bio vjeran činjenicama o navodnim krivičnim djelima migranata, u isto vrijeme su mediji koji će prvi objaviti ili prenijeti i apel za pomoć ili dokaz nečovječnog tretmana migranata. Ovo možda najbolje odslikava situaciju u kojoj se nalaze građani USK-a – razapeti između frustracije problemom za kojeg ni na koji način nisu krivi i ljudskog, humanog poriva da pomognu drugome u nevolji.

I stvarno se čini da je to tako. Čitajući pojedine komentare koji dolaze iz USK-a, čovjek se može zabrinuti, ali ono što je također istina jeste da je Bihać do sada pripremio i podijelio više od 100.000 toplih obroka. Volonteri “Crvenog križa” Grada Bihaća dnevno podijele oko 800 toplih obroka, a u junu je taj broj išao i do 1.100.

U posljednje vrijeme ovaj posao logistički pomaže Međunarodna organizacija za migracije (IOM), ali u početna tri mjeseca krize je sve što se tiče nabavke namirnica i pripreme hrane, bilo urađeno isključivo snagama i resursima bihaćkog “Crvenog križa”, uz pomoć donacija građana koji su svakodnevno donosili pomoć u namirnicama i odjeći. Na samom početku su predsjednik gradskog “Crvenog križa” Abdulah Budimlić, sekretar Selam Midžić i referentica Maja Midžić stavili u funkciju poljsku kuhinju i počeli sa pripremom obroka za migrante.

Pomažu im mladi “Crvenog križa” i volonteri, njih oko 30, i tome će biti posvećen poseban tekst u serijalu #BalkanskaRuta. Teško je dovoljno istaknuti značaj ovih ljudi koji rade posao kojim bi se trebala baviti cijela država.

Za razliku od nekih evropskih gradova, ovdje nema marševa protiv migranata ni ksenofobnih skupova. I zato se može reći da je Bihać danas prijestolnica bosanske humanosti.

*Adis Nadarević vanjski je saradnik BIRN-a BiH i autor je serijala #BosanskaRuta, koji je nastao uz podršku Programa osnaživanja neovisnih medija (IMEP)