Mehmed Mulaosmanović, nekadašnji predsjednik Skupštine općine Trnovo, kazao je da je u maju 1992. godine izvršena mobilizacija i proglašeno ratno stanje, i tada dolazi do formiranja Ratnog predsjedništva. Svjedok je rekao da je bio na čelu tog predsjedništva, a jedan od članova je bio optuženi Godinjak, koji je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB).
Mulaosmanović se prisjetio napada na Trnovo 31. maja, kada je bilo dosta poginulih i ranjenih, a u gradu neko vrijeme bez oružja ostaju pripadnici SJB-a i Teritorijalne odbrane (TO). Dva dana nakon napada, kazao je svjedok, izmješteni su prema Igmanu, dok se Godinjak zbog ranjavanja liječio na Bjelašnici. Za njega je rekao da je svoj posao obavljao kao profesionalac.
“Štab TO-a je u raspadu, opšta haotična situacija. Onda smo mi napravili novi štab TO-a i 6. juna za vršioca dužnosti postavili predsjednika Godinjaka, a nakon pet dana Medaris Šarić postaje komandant. Odbranu Trnova od tada vode Štab TO-a i Stanica policije”, ispričao je Mulaosmanović.
Pojasnio je da je Predsjedništvo samo moglo predložiti Šarića, dok je za imenovanje bio zadužen Glavni štab u Sarajevu.
Ratno predsjedništvo neko vrijeme boravi u selu Šabići, a krajem juna 1992. odlazi na Bjelašnicu, pojasnio je svjedok, dodavši da se u augustu vraćaju u Trnovo.
Mulaosmanović je istakao da su se sastanci Predsjedništva redovno održavali kako bi se riješili civilni i vojni problemi i da je postojao izvještaj o radu, kao i zapisnici sa sjednica. S problemom nedozvoljenog ponašanja vojske ili ratnog zločina, kako je rekao, nije se susretao, ali su imali saznanja o tome i nastojali su saznati detalje.
“Sjećam se prvog incidenta u Presjenici. Došao mi je vojni policajac sa slikom Duška Cvijetića, kojeg sam poznavao. Rekao mi je da je dolje i zamolio sam ga da mi ga dovede… Kada se vratio, kaže da je ubijen. To je moje saznanje. Nisam znao ko je to uradio”, naveo je on i dodao da ima saznanja da su ratni zarobljenici srpske nacionalnosti bili u Policijskoj stanici (PS) Trnovo.
Prema kazivanju svjedoka, na sjednicama Predsjedništva su pokušavali riješiti pitanje grupa žena i djece dovedenih u Trnovo, i to su rješavali organi civilnih struktura. On je rekao da je postojala i komisija za razmjenu koja je bila pri SJB-u. Predsjedništvo nije, kako je istakao, imalo nikakav vojni uticaj te su radili posao po zakonu.
Godinjaku, Šariću i Mirku Bunozi se sudi za zločine počinjene nad zarobljenicima i civilima na području Trnova. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik SJB-a Trnovo, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Svjedok je negirao da je on, zajedno sa članovima Ratnog predsjedništva i Štaba TO-a, imao namjeru da ubije civile srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja 28. augusta.
