Zlatan Okić je ispričao da je od 15. aprila 1992. godine, kao oficir Službe državne bezbjednosti (SDB), bio raspoređen u zgradi Doma policije, ali da nikada nije dobio zvanično rješenje za tu funkciju.
“Radio sam sve što oficir Državne bezbjednosti treba da radi”, izjavio je Okić, dodavši da su u Domu policije kancelariju imali Dragan Vikić i Kemal Ademović.
Istaknuo je da su njegovi šefovi bili Nedžad Ugljen i Asim Dautbašić, a da su njegove ovlasti bile, između ostalog, da vrši provjere za prijem mladića u Specijalnu jedinicu.
“Asim Dautbašić je bio zvanično šef Državne bezbjednosti, a Nedžad Ugljen zamjenik i šef operativnog sastava”, rekao je svjedok.
On je negativno odgovorio na pitanje Odbrane da li mu je Vikić izdao ikakvu naredbu. Vikićeva jedinica bila je u sektoru javne bezbjednosti, tvrdi svjedok.
Okić je kazao da u Domu policije nije vršio monitoring Vikićevog rada.
“To nije tačno”, rekao je svjedok nakon tvrdnje Fahrije Karkina, Vikićevog branioca.
Objasnio je kako je njegov posao bio da prati da se ne pojavi bilo kakav oblik neprijateljske aktivnosti u jedinici. Dodao je kako je Nedžad Herenda bio pripadnik jedinice za specijalnu namjenu.
“Vidio sam ga jednom da postrojava pripadnike iz Specijalne jedinice”, izjavio je Okić.
“Bio je možda komandir odjeljenja ili voda”, kazao je svjedok, dodavši da nije obratio pažnju jesu li bili aktivni ili pridošli policajci, te da je najvjerovatnije novoprijavljene Herenda postrojavao.
Tvrdi i da je Juka Prazina bio na čelu rezervnog odreda specijalne policije.
“Juka je bio u obdaništu ispred Doma policije”, rekao je svjedok.
On je negirao da je provjeravao spisak pripadnika jedinice Juke Prazine, dodavši da je o njemu razgovarao s Nedžadom Ugljenom, koji mu je kazao: “Riješit ćemo mi to.”
“Juka mi nikada ne bi dao spisak svoje jedinice da je provučem kroz svoje arhive”, rekao je svjedok.
Za vrijeme događaja u Velikom parku svjedok je, kako tvrdi, bio u Domu policije.
“Čula se pucnjava iz Velikog parka. Niko nije znao o čemu se radi. Rafalna pucnjava trajala je nekoliko sekundi. Ako se dobro sjećam, bio je Dragan i Kemo. Neko je poslao jednog momka da vidi o čemu se radi”, kazao je svjedok.
Dodao je da je taj momak prenio kako je “neka četnička diverzantska grupa” pokušala da se kroz Veliki park probije do Doma policije i da je straža to odbila.
“Niko nije spominjao strijeljanje”, rekao je svjedok.
U restoranu Doma policije svjedok je, kako je ustvrdio, kasnije čuo da su pripadnici Specijalne policije razgovarali kako su “četnici” pokušali da napadnu, ali da su ih stražari odbili.
Kazao je da o događaju u Velikom parku nije izvijestio nadređene.
“Ja bih izvijestio da sam smatrao da je to nešto bitno. To meni nije bilo toliko značajno i od mene to niko nije tražio. Moguće je da sam trebao napisati izvještaj, ali sam napravio previd”, rekao je Okić.
Ispričao je da je poslije rata iz medija saznao da je nekoliko srpskih vojnika strijeljano u Velikom parku.
“To je bila suština – da su strijeljani, a ne da su odbijeni od straže. Tad mi je bilo jasno da to nije to što sam ja mislio”, kazao je svjedok.
Za zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u sarajevskom Velikom parku optuženi su, uz Vikića, i Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Optužnica ih tereti da su, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA iz transportera koji je bio u kvaru i nalazio se na području sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon toga su zarobljenici odvedeni na lokalitet Velikog parka, gdje su ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su učestvovali optuženi Uzunović, Čovčić i druge osobe, navodi se u optužnici.
Vikić je nekadašnji komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH, a Pušina je bio pomoćnik ministra za uniformisanu policiju MUP-a RBiH.
Nastavak suđenja zakazan je za 31. maj.
