Maksimović i ostali: Otac ubijen u Lokanju

Ramiza Đuzdanović je rekla da je njen otac Ramo Mujagić jednog dana u ljeto 1992. otišao rano iz Teočaka, a da je kasnije čula da je zarobljen.

Kako je navela, ostaci njenog oca su kasnije pronađeni, te je tijelo njena majka prepoznala po odjeći.

“Čula sam da je ubijen u Lokanju u julu 1992. godine”, rekla je Đuzdanović.

Za zločin počinjen u selu Lokanj sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Drugi svjedok Mirnes Mehić je naveo kako nije ni bio rođen u julu 1992. kada je poginuo njegov otac Hazim. On je istakao da mu je majka ponešto pričala o očevoj pogibiji.

“Otišao je s grupom ljudi prema Godošu i onda su zarobljeni u Lokanju”, izjavio je Mehić, dodavši da je očevo tijelo prepoznala nana.

Ibrahim Omerović je posvjedočio kako je jedne večeri 1992. njegov brat Alija “otišao negdje od kuće”, te da je čuo da je zarobljen. Na prepoznavanje bratovog tijela, kako je kazao, išao je zajedno s ocem.

Tužilaštvo je na suđenju pročitalo i iskaz preminulog svjedoka Ćamila Salkanovića koji je 2006. izjavio kako ga je u jesen 2004. posjetio advokat Duško Tomić i rekao da su mu poznate okolnosti zarobljavanja ljudi u Lokanju 1992., te da će pomoći da roditelji pokrenu postupak.

Tomić, koji brani optuženog Maksimovića, potvrdio je da je bio kod svjedoka dok je radio za Dječiju ambasadu. On je naglasio da u ovom slučaju ne postoji sukob interesa, te da ne zna šta Tužilaštvo BiH ovim dokazuje.

Na ovom ročištu vještak sudske medicine Zdenko Cihlarž je rekao da je u septembru 1998. radio na sudsko-medicinskoj obradi tijela na lokalitetu Teočak Centar. Dodao je da su tada klasičnom metodom identifikovana tijela Enesa Alića, Muje Ćosića, Sulejmana Đedovića, Rame Mujagića i Amira Salkanovića.

Vještak je naveo da su kod većine posmrtnih ostataka konstatovane strijelne povrede kao uzrok smrti, a neka od tijela nisu bila kompletna.

Suđenje će se nastaviti 28. maja.