Većislav Mišković, bivši rezervni policajac pri stanici policije u Orašju, kazao je da je od aprila do kraja jula 1992. godine s kolegama radio na obezbjeđenju osoba srpske nacionalnosti iz Orašja i Bukove Grede koje su bile u izolaciji u Srednjoškolskom centru.
Prema riječima svjedoka, osobe srpske nacionalnosti su čuvane od neovlaštenih “upada”.
Mišković je naveo da je njemu i kolegama rečeno da Vojna policija može doći kada hoće i odvesti koga hoće, što se i dešavalo.
“Bio je Pero Vincetić, zapovjednik Vojne policije. Bio je uvijek jedan ili dva s njim”, rekao je svjedok, dodavši da je, između ostalih, viđao i čovjeka po nadimku Rakijica. Mišković je pojasnio da nakon povratka na Srbima nije bilo vidljivih povreda niti su mu se žalili.
Svjedok je naveo da je čuo da se jedna osoba objesila u Srednjoškolskom centru, ali je dodao da je odnos rezervnih policajaca prema tim ljudima bio korektan.
Osobe srpske nacionalnosti iz Srednjoškolskog centra su, prema riječima svjedoka, s radnom jedinicom išle na kopanje rovova. Naglasio je da je to možda bilo dva do tri puta dok je bio u smjeni. Svjedok je rekao da je čuo kako su dvije osobe bile ranjene na radovima, te da su odvezene u bolnicu.
U unakrsnom ispitivanju, Mišković je negirao da je vidio Tadu Oršolića i Marka Dominkovića da ulaze u Srednjoškolski centar.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Svjedok Marijan Ivanović, nekadašnji pripadnik Druge bojne 106. brigade HVO-a, rekao je da su u jesen 1992. ili 1993. u zonu odgovornosti od Oštre Luke do Matića dolazili zarobljenici.
“Mi smo sebi uređivali, kopali rovove. Poslije su dolazili zarobljenici, ali oni su čistili iza naše crte… Čistili su travu zbog bolje preglednosti”, kazao je svjedok, dodavši da na tom području niko nije nastradao.
Ivanović je naveo i da je njihova linija bila izložena artiljerijskim napadima, ali da granatiranja nije bilo kada su zarobljenici radili.
Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je rekao da zarobljenici nisu bili prisiljeni na nešto što nisu htjeli, te da su govorili da im je bolje doći na liniju, nego biti u zatvoru.
Suđenje će se nastaviti 10. maja.
