Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Advokatica Lejla Čović kazala je da Tužilaštvo BiH nijednim dokazom nije pokazalo na koji način je optuženi Halid Čović doprinio održavanju sistema zatočeničkih objekata u “Silosu” i Osnovnoj školi u Pazariću. Istakla je da ne postoji nijedan dokaz da je između Čovića i drugih optuženih postojao plan udruženog zločinačkog poduhvata.

Navela je da u optužnici stoji da je Čović od formiranja logora do augusta 1994. bio zamjenik upravnika logora “Silos”, ali da za to nije ponuđen nijedan dokaz. S druge strane, kako je rekla, materijalna dokumentacija navodi da je on bio komandir straže, a ne zamjenik upravnika.

“Tužilaštvo BiH je trebalo da precizira njegove funkcije. Propustilo je da dokaže na koji način on snosi krivičnu odgovornost. Smatramo da se radi o propustu i manjkavosti optužnice. Optužnica je veoma paušalno postavljena jer se u isti koš stavlja cijela uprava logora ‘Silos’”, rekla je braniteljica i dodala da niti jedan stražar nije potvrdio da je Čović imao efektivnu kontrolu nad njima.

Govoreći o protuzakonitom zatvaranju, braniteljica je istakla da nema dokaza kada je Čović postao zamjenik upravnika “Silosa” i nije jasno kada i na koji način je on prihvatao lica u logor. Prema njenim riječima, samo su dva svjedoka potvrdila da je Čović bio prisutan kada su dovedeni. Također je rekla da se uslovi boravka u “Silosu” nisu mogli popraviti ni u kojem smislu i da su zatvorenici potvrdili da su se uslovi vremenom poboljšavali kako su se poboljšavali uslovi na terenu, a posebno nakon dolaska Crvenog krsta.

“Iz dokaza proizilazi da se poboljšanja nastavljaju dolaskom optuženog Čovića na funkciju upravnika logora. Nesporno je da su kontinuirano radili na poboljšanju uslova, a sve u skladu s njihovim mogućnostima. Tužilaštvo nije dokazalo odgovornost optuženog u vezi s uslovima i nečovječnim postupanjem. Zatvorenicima je redovno pružana medicinska pomoć”, dodala je Čović.

Odbrana je kazala da ne spori činjenicu da je Čović obnašao funkciju upravnika zatvora “Silos” od augusta 1994. do 1996. godine.

Advokatica Čović je istakla da Državno tužilaštvo nije pružilo ni dokaze koji bi potvrdili da su zatvorenici preminuli zbog neukazivanja medicinske pomoći, pojasnivši da je zato Odbrana u spis uvela dokaze koji govore da su lica umrla prirodnom smrću ili tokom liječenja u medicinskim ustanovama.

“Tužilaštvo nije dokazalo da je Čović bio prisutan kada su zatvorenici bili premlaćivani, nijedan svjedok to nije potvrdio”, izjavila je advokatica.

Za zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH uz Halida Čovića tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine Hadžići te Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine, Čović načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Hadžići i član Kriznog štaba, a Šabić komandir policije u Pazariću. Kazić je, prema navodima optužnice, bio komandant Devete brdske brigade Armije BiH, dok su Hujić i Čović bili upravnici i zamjenici upravnika logora “Silos”. Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.

Završne riječi optuženog Mešanovića zakazane su za 8. mart.

 

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao