Prema iskazu Krunislava Furtume, on je u ljeto 1992. godine, s još deset članova porodice, zatvoren u stan u zgradi kod mjesnog ureda u Stuparima. Naglasio je kako je još Srba bilo zatočeno po stanovima u tri zgrade.
Furtuma je ispričao, kako stoji u iskazu, da je najgore bilo kada bi poginuo neko od Bošnjaka, jer bi tada “svi stražari upadali u stanove”, izvodili zatvorenike i tukli ih.
“Znam za trojicu stražara – zvali su ih Kahro, Šugo i Ismet”, kazao je svjedok u izjavi 2012. godine.
Furtuma je rekao da ima saznanja kako je tokom zatočeništva jedna osoba tučena i obješena u zgradi mjesnog ureda, a da je druga umrla od gladi.
Tužilaštvo BiH tereti Vejzovića da je od juna do septembra 1992. godine, kao pripadnik policije, mučio, maltretirao i zlostavljao muškarce srpske nacionalnosti. Optužen je da je mučio zarobljene srpske civile udarajući ih pesnicama u glavu i po genitalijama, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te prijeteći im i prisiljavajući ih da jedu papir.
Vejzoviću se prvobitno sudilo sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine.
Suđenje će se nastaviti 7. februara, kada će iskaz dati prvi svjedok Odbrane.
