Maksimović i ostali: Identifikacija članova porodice
Bekrija Avdić ispričao je da je svog sina Berzada prepoznao po odjeći. Prema svjedoku, njegov sin je bio u jakni sive boje, radničkoj bluzi i kačketu kada ga je posljednji put vidio, prije nego što su ga srpski vojnici odveli u Lokanj.
“Tu su prenoćili i oni su njih likvidirali”, rekao je Avdić.
Za napad na kolonu iz Teočaka, sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj, optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Manojlović.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Druga svjedokinja Đulsuma Đuzdanović ispričala je da joj je suprug poginuo u Lokanju.
Ona je navela da je njen suprug Hamzija krenuo prema Tuzli u ljeto 1992. godine, i tada je čula da je uhapšen.
“Odmah sam naveče saznala da su ‘pofatani’, sve sam mislila da je živ”, kazala je Đuzdanović, ali je dodala da je suprugove ostatke našla 19 mjeseci kasnije.
Prema njenim riječima, ruke njenog supruga bile su vezane kaišem.
“Glava pukla, na lijevoj strani razbijena…”, opisala je svjedokinja.
Ahmed Alić, treći svjedok Optužbe na ovom suđenju, rekao je da je njegov brat Enes ubijen oko Lokanja.
Dodao je da su mu otac i amidže bili na prepoznavanju brata, koji je nakon toga ukopan u Teočaku.
“Čuo sam da je nad njima izvršen masakr – vezani žicom, polupanih lobanja, odsječenih dijelova tijela…”, kazao je Alić.
Duško Tomić, branilac Gorana Maksimovića, napomenuo je da je svjedok u istrazi 2012. rekao da mu je brat bio u rezervnoj civilnoj policiji, na što je svjedok odgovorio da je moguće da je to izjavio. Na dodatna pitanja Optužbe svjedok je odgovorio da su svi ubijeni bili civili.
Nastavak suđenja zakazan je za 2. oktobar.
