Maksimović i ostali: “Masa ljudi” u Lokanju

Mikan Jović je kazao da je ispred čitaonice, ili na livadi u centru Lokanja, vidio deset do 15 zarobljenika, te oko 100 do 200 ljudi u vojnim i policijskim uniformama. Za grupu zarobljenika, svjedok je rekao da nije vidio da li ih je neko tukao jer je bila “masa ljudi”, ali čuo je priče da su odvođeni na ispitivanje u Dom i da ih je ispitivao Stevo Simić i neko vojno lice.

Tokom boravka u Lokanju, svjedok je naveo da je vidio Gorana Maksimovića, a nije Ljiljana Mitrovića. “U toku dana kada se to dešavalo nisam vidio Maksimovića, ali je bio tu”, pojasnio je svjedok.

Zatvorenici, prema riječima svjedoka, ostali su u Lokanju, a on je otišao.

Jović je kazao da su zatvorenici ostali u Lokanju, a on je otišao. Svjedok je bio vezista koji je pripojen rezervnom sastavu policije. Nakon što mu je predočena izjava iz 2011. svjedok je izjavio da je moguće da su se zvali i Interventni vod, ali da on zna da su bili rezervni sastav policije.

Za napad na kolonu iz Teočaka, sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Manojlović.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Svjedok Dževad Avdičević je kazao da je kao komandant brigade iz Teočaka dogovarao razmjenu tijela pobijenih civila iz Teočaka. Prema njegovim riječima, bile su dvije razmjene, 1993. i 1994., i razmijenjeno je 67 tijela.

“Mrtva tijela smo izložili u krugu zemljoradničke zadruge Teočak.(…) Uglavnom, porodice su prepoznavale svoje po odjeći i stvarima koje su posjedovali”, izjavio je svjedok.

Jedan čovjek, kako se prisjetio svjedok, rekao mu je da je ručni sat njegovog ubijenog prestao raditi 16. jula 1992.

“Oni su zarobljeni 14. jula 1992. godine. Isti dan ili sutradan su pobijeni”, istaknuo je svjedok, dodavši da je čuo da je ugljevička policija naredila da se pobiju ti ljudi.

Nakon predočavanja iskaza, svjedok je rekao da je čuo i da je neki direktor kamenoloma naredio ubistva.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je izjavio da je ubijenim 1994. priznat vojni status kako bi porodice ostvarile prava. “Vode se kao pripadnici Armije BiH”, kazao je svjedok.

Odgovorajući na pitanje Odbrane da li je čuo ko je naredio ubistva tih ljudi, svjedok je naveo da je čuo da je to uradila ugljevička policija.

Nakon što mu je predočen iskaz iz istrage iz 2012. godine, potvrdio je da je čuo i priču da je neki direktor kamenoloma naredio ubistava.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. septembar.