Hadžaga Hodžić je ispričao da je u septembru 1992. godine, kao vozač komandanta Mensura Đakića, bio uključen u vojne aktivnosti u selu Bukvik.
“Došli smo do crkve u Bukviku. Bili smo tu nekih dvadesetak minuta i komandant je vjerovatno čekao naredbu. Sami smo bili tu. Nije izdavao naredbu dok je nije dobio od nekoga. Kad je došla naredba, on je naredio… Kad je čuo da je krenula pucnjava i on je naredio: ‘Pucajte’”, prisjetio se svjedok.
Hodžić je kazao da je dva puta vozio ranjenike, a nakon što se vratio, kod spomenika je vidio dvije ubijene žene. Opisao je da je ispod njih bilo dosta krvi, ali da nije primijetio povrede. Prema njegovim riječima, Đakić je bio blizu i mogao je vidjeti žene.
“Čuo sam da je bager dolazio i ubijene žene su zakopane… Ja sam dobio naređenje od komandanta da otvorim srpske kuće i da ljudi mogu ući”, izjavio je on i dodao da na mjestu gdje su žene ubijene nije vidio optuženog Begzada Kajtazija, kao i da ga uopšte ne poznaje.
Tužilaštvo BiH tereti Đakića i Kajtazija za zločine nad civilima počinjene u septembru 1992. u selu Bukvik. Đakić se tereti da, kao komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina, 15. septembra 1992. nije spriječio pripadnika HVO-a da izvrši ubistvo tri osobe srpske nacionalnosti, a nakon toga je propustio da kazni počinioca. Kajtazi je optužen da je istog dana, pucanjem iz automatske puške usmrtio dvije žene srpske nacionalnosti – Milku i Radojku Brestovački.
Druga svjedokinja Joka Veselinović je ispričala da su mještani Vitanovića u septembru 1992. godine bili opkoljeni te je ona s djecom i unučetom krenula u Bukvik, a kasnije su se krili u šumi.
“Govore da se predamo i došli smo u kuću Čede Pajića. Nisam znala da je moj ranjeni suprug tu, u toj kući. Ljekare nisam vidjela. Od Zorke Radić sam čula da je ranjen i da je u kući”, navela je ona.
Kako je rekla, često se raspitivala za sudbinu svog muža i od poznanika je saznala da je ubijen. Nakon osam godina, u blizini kuće Pajića pronađeni su ostaci supruga, kao i još dvije osobe.
Svjedok Ilija Pejtić je kazao da je u septembru 1992. kao medicinski tehničar bio u improvizovanoj ambulanti u selu Bukvik kada su dovedena tri ranjenika – Živan Radić, Savo Veselinović i Vlajko Purić.
“Pružili smo im medicinsku pomoć. Jedan je ranjen u potkoljenicu, drugi je imao povredu lica u predjelu vrata, a za trećeg se ne sjećam. Dovezeni su u popodnevnim satima”, izjavio je on, dodavši da su 15. septembra u selo došli nepoznati vojnici i pripadnike ambulante i civile odveli.
Rekao je da su tri ranjenika ostala u ambulanti, te da ne zna šta se s njima kasnije desilo.
Suđenje će se nastaviti 5. jula.
