Presudom Općinskog suda u Sarajevu zahtjev za naknadu štete zaštićenog svjedoka je odbijen zbog nastupanja zastare.
U obrazloženju odbijanja tužbe da mu se nadoknadi šteta, Općinski sud pozvao se na praksu Ustavnog suda BiH i primjenu odredbi Zakona o obligacionim odnosima, kojim je određeno da potraživanje naknade zastarijeva nakon pet godina od nastanka štete.
Sud je naveo da je tužba mogla biti podnesena krajem 1996. godine.
Zaštićeni svjedok je u periodu od maja do oktobra 1992. godine bio zatvoren u logorima pod kontrolom srpskih vojnih formacija na području Ilijaša i Podlugova. Tužbom podnesenom sredinom 2015. godine protiv Republike Srpske, tražio je naknadu od 68.460 maraka.
Svjedočio je u predmetu koji je pred Tribunalom u Haagu vođen protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini 1992. godine.
Zbog tužbe protiv Republike Srpske, od koje je tražio naknadu, morao je otkriti i svoj identitet.
Žalbeno veće Haškog tribunala pravosnažno je u junu 2016. osudilo Miću Stanišića i Stojana Župljanina na po 22 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene 1992. u Bosni i Hercegovini.
Mićo Stanišić, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, i Župljanin, nekadašnji načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Banjoj Luci, osuđeni su za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem trajnog uklanjanja Bošnjaka, Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva s teritorije “planirane srpske države” u Bosni i Hercegovini.
